Baka Bara povjerila nam je da živi u malome mjestu te da je prešla 70. godinu života. “U mirovini sam, visoko sam obrazovana i materijalno zbrinuta, volim putovati i obišla sam dosta svijeta. Uz sve to, jedna od mojih najvećih sreća u životu su moji unuci koji su sa mnom odrasli, a s kojima se i danas redovito viđam. No, moram priznati da je jedna od najtežih trenutaka u mom životu bio kad mi je najmlađeg unuka snaha uzela za ruku i odvela u meni sasvim nepoznatom smjeru”, piše nam gospođa Bara.
Dala je naslutiti da je njezin unuk otišao s majkom nakon rastave braka, no priča ipak ima sretan rasplet: “Danas se viđam čak i s tim najmlađim unukom kojeg je majka odvela sa sobom. Zahvalna sam joj što mi ipak nije zauvijek zabranila da ga viđam”, napisala nam je.
Unučice istrgnute iz bakina naručja
Te sreće nije bila gospođa Mirna, s kojom su dvije unučice rasle dok nisu napunile tri i pet godina. “Tada su kći i zet odlučili napustiti naše mjesto i otići živjeti u Austriju. Ne žive blizu već su daleko na švicarskoj granici i vidjela sam ih ljetos nakon skoro godinu dana. Moje srce je stalno s njima, a duša mi pati”, rekla nam je.
Kad su dolazili, priča nam, ukrasila im je sobicu za igru, ispekla omiljene kolačiće koje je inače pekla svake nedjelje, često i s njima. “Ne prođe niti jedan dan da ja ne osvijestim tu bolnu prazninu, da ne osjetim žal i jad. Jad zbog toga što kći i zet ovdje nisu mogli pronaći posao dostojan njihova obrazovanja, pa su morali trbuhom za kruhom. Odveli su moju malu dječicu koja su tu baš uživala i znam da su bili sretniji ovdje na vrtu, nego tamo u mjestu gdje cijele dane provode u preskupom vrtiću”, povjerila nam je.
Platit će im put kući
I dok je zet, kaže, dobio dobar posao, njezina kći zaposlila se u restoranu brze hrane i nije joj dobro kako si je priželjkivala, no plaća je za naše prilike, doznajemo, ipak solidna. “Ta njena plaća im točno pokrije troškove života gore, ali im onda ostane njegova, koja je bolja, pa mogu živjeti ajmo reći donekle dobro. Samo, ne vidim da će moći još i uštedjeti, vidjet ćemo. Ja sam im u svakom slučaju obećala da ću im platiti put kad budu dolazili za Božić, ne bih preživjela da mi kuća miriši na kolačiće, a da je prazna, bez mojih veselih unučica”, rekla nam je naša draga čitateljica Mirna.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
