Vesna (64): Ne znam tko je s mirovinom gore prošao, suprug ili ja

Gospođa Vesna je otišla u prijevremenu mirovinu koju je jedva dočekala, ne zato što se libila raditi, nego zato što su mnogi poslodavci u to vrijeme, kako tvrdi iz vlastitog iskustva, zaobilazili zakon na štetu radnika, a za svoju direktnu korist.

“Oboje smo imali srednju stručnu spremu i relativno dobar posao, međutim kako su firme oko nas propadale, tako smo mi na neki način bili prisiljeni šutjeti i raditi, ne pitati puno. Živjeti se moralo. Poslodavci su to iskorištavali – radili smo u firmama koje su nas prijavljivale na minimalac, a ostatak smo dobivali u koverti”, svjedoči gospođa Vesna.

S takvim nepoštenim odnosom prema njoj kao djelatnici, ona se, objašnjava, nikako nije mogla pomiriti. “Na svoju veliku štetu, dala sam otkaz. No, išla sam naravno opet nešto raditi dok sam čekala uvjete za prijevremenu mirovinu koja je nikakva”, otkriva nam.

Jesmo li živjeli na Marsu?

Još joj teže pada pomisao na to da su njezinom suprugu na mirovinskom za 42 pune godine staža izračunali samo 2.968 kuna, što bi danas iznosilo 393 eura. “On je danas pokojni, ali mi nikako nije jasno kako je moguće da toliki staž vrijedi toliko malo”, čudi se.

Potom nastavlja: “A ja danas nikako da doguram do 300 eura, primam svega 298,68 eura mirovine. Ne razumijem, zar smo danas mi umirovljenici najveći problem u ovom ludom društvu, a iza sebe smo ostavili tolike stanove, tvornice, bolnice i to sve iz samodoprinosa?! Kao da smo sve te godine živjeli na Marsu”, zaključila je svoje pismo umirovljenica Vesna.

Stjepan: ‘Ostane nam 200 eura od penzije’

Vrlo sličnu brigu brine i naš čitatelj Stjepan koji sa suprugom za hranu svaki mjesec mora rastegnuti svega 200 eura.

“S 41 i pol godine staža te 62 godine starosti kad sam umirovljen, ja sam dobio samo 400 eura mirovine. Kako mogu živjeti s time, ako mi pola iznosa ode na režije? Živim sa suprugom koja je bez primanja”, opisao je kratko i jasno svoju nezavidnu situaciju naš čitatelj Stjepan.