Umirovljenice sadnjom cvijeća podebljavaju budžet, ali i liječe dušu

Junakinje ove priče život nije mazio, ali hrabro su mu odgovorile. Radost, ali i izvor dodatne zarade pronašle su u uzgoju cvijeća. 

Naime, kad se prije 17 godina teško razboljela Anica Gerčko iz Slavonskog Broda nije se predala. “Imala sam rak jajnika i onda kad je sve to prošlo, inače oduvijek volim cvijeće, onda sam polako krenula”, ispričala je za javnu televiziju.

Osnovala je malo obiteljsko gospodarstvo i omiljene cvjetnice uzgaja na oko pola hektara. Sve po starinski, bez strojeva i plastenika. Dok radi dobro se oznoji, ali cvijeće je, kaže, i radost i terapija. “Krenem ujutro čupati travu, zanesem se ne mislim o tome. Mislim da me to izvuklo i rad s ljudima na tržnici”, rekla je Anica. 

Jer stalni kupci traže baš ono što nudi cvijeće s bojama i mirisima djetinjstva, lijepe kate, cinije, uresnice. “Ja volim domaće, znam da je to Aničino domaće”, kazala je Katica Čermak dok Slavica Andrić za Aničino cvijeće dodaje: “Prekrasno je cvijeće, pravo domaće prirodno nije ništa umjetno.” “To ne može svakom uspjeti. Cvijeće treba znati odgojit i za cvijeće treba jako puno strpljenja”, misli Gordana Milić.

Zna to dobro i Dragica Klarić (73) iz Slavonskog broda. Cvijeće je počela uzgajati kad su u ratu ona i suprug ostali bez posla: “Nekad se proda fino, nekad ne.”

Podebljaju se skromne mirovine, kažu ove proizvođačice cvijeća. “Zaradim si, priuštim si ono što mi je najnužnije da si kupim drva”, istaknula je Dragica. “Ja mogu još zaradit jednu mirovinu”, objasnila je Anica. A njihove raskošne cvjetne gredice daju im i više, daju im mir i snagu. Jer one su snažne žene s pričama koje inspiriraju i osmijesima koji ohrabruju. Cijeli video prilog pogledajte na ovoj poveznici.