Povjerljivo
Svekrva Dijana: ‘Prekrižili su me jer unuku nisam promijenila pelenu, punica šefuje!’
Tuga i nemoć svakodnevno razdiru svekrvu, koju smo nazvali Dijana, i njezinog supruga, jer ma koliko pokušavali i trudili se, ne mogu popraviti odnose sa sinom i snahom. Sagradili su im kuću, pomagali financijski i radom, dali im da ljetuju u njihovoj vikendici. A onda se jednog dana snaha vratila iz dućana…
Gospođa Dijana baka je troje unučadi, a majka dvojice sinova. Za života je radila s djecom, obiteljima i osobama s posebnim potrebama. Vjerovala je da će svoje bogato iskustvo moći primijeniti u obiteljskom životu, biti od pomoći djeci i njihovim obiteljima, kao i unucima. Snahu je, piše nam, prihvatila kao svoje dijete, pozitivno gledala na sve.
“Nisam kritizirala, moralizirala, nisam smetala, poštivala sam je kao osobu. Nisam željela vidjeti ni čuti ono što nije bilo dobro, sve sam pravdala njezinom mladošću, neiskustvom, jer svi smo bili nespretni, nezainteresirani za određene aktivnosti koje smo s vremenom prihvatili i ugradili u svoj život”, objašnjava.
Sve je, shvaća danas, gledala kroz svoje okvire, sve vidjela u pozitivnom kontekstu. “Snaha je vrlo brzo u nekoliko navrata pokazala čudne oblike ponašanja. Otišli su tako na more u vrijeme koje su sami odabrali, ali kad smo mi trebali doći tamo, dala nam je ultimatum: ako mi dođemo (u svoju vikendicu!), ona prekida vezu sa sinom”, povjerila nam je početne nesuglasice.
Počelo već na svadbi
Objašnjavala si je to, kaže ova nesretna svekrva, time da su mladi imali međusobni nesporazum. No, dok nam ovo prepričava, prisjetila se i kako ju je snaha već na svadbi pokušala povrijediti. “Svim je gostima podijelila ‘kitice’ osim meni. Objasnila sam si to time da si je vjerojatno krivo protumačila kad sam prije toga u uobičajenom razgovoru spomenula kako su mi nekadašnje kitice s ružmarinom bile draže nego današnje svilene”, povjerava nam suludu situaciju.
Sin se bolje slaže s punicom
I sin je, povjerava nam, pomalo prestajao komunicirati s njom te je prestao dolaziti u njihovu kuću. “To sam pravdala obavezama na poslu s obzirom na to da nikad nije bio previše pričljiv. Ali, s punicom je bio komunikativniji. Ona je svakih pola sata u telefonskom kontaktu s njima, o svemu odlučuje, dominira, u sve se miješa, kao da živi s njima. S nama jedva i progovore, osim kad im se nešto treba kupiti, dati, donijeti, nabaviti, to im je posve normalno”, požalila nam se.
Punica je, otkriva nadalje, o svemu odlučivala i kad im se rodio unuk. “Ona je mene obavijestila da su na putu prema kući iz rodilišta, sve je sama organizirala. Rekla sam joj da se osjećam isključeno iz svega, a jednake su nam uloge, obje smo bake, nije u redu da mene marginalizira. Ona je seoska žena s kojom se ne može razgovarati, ogovara, trača, spletkari, ne sluša dok drugi govori, prostači, sve kontrolira, svima se nameće. Mom sinu je osobna savjetnica”, piše očajna gospođa Dijana.
Majka je snahi sve, a svekrva nula
Snaha, doznajemo, svaku rečenicu počinje sa: “moja majka je rekla”, “moj tatek je napravio”. “Nas su muzli, a njezini ih ekonomski koriste gdje god mogu, snaha sve što kupi sebi to kupi i mami, bilo to odjeća, hrana, kućne potrepštine. A od nas su tražili da nabavimo što im treba, od nas su izvlačili zadnji cent, bez srama, ali od nje se ne može dobiti ništa, radije će baciti nego dati ili ponuditi. Mi ne trošimo, skromni smo. Ali ni njezini nisu socijalni slučajevi, imaju redovne prihode”, opisuje ova umirovljenica.
S unucima je, dodaje, stalno bio nekakav problem. Ako su trebali doći k njima, uvijek su bili prehlađeni. Punici su odlazili i s temperaturom, proljevom. “Uvijek i u svemu mi je prigovarala, nikada ništa dobro nisam napravila. Primijetila sam da me uživa ponižavati, da traži greške u svemu samo da bi sebe uzvisila. Preko svega sam prelazila. Nikada djeci nije odjenula ono što sam kupila, pravdala se da djeca to ne žele nositi. Kad njezina majka kupi, to se nosi, iskreno, ni snaha ni majka nemaju smisla ni stila za oblačenje, ali to je njihova stvar”, raspisala se naša nesretna svekrva.
Djeca, ističe, prostače, a kad pita odakle im takvi izrazi, snaha spremno odgovara da je mali to čuo od djeda – koji, tvrdi naša sugovornica, nikad ne koristi takve izraze.
Prekid odnosa
“Prije dvije godine me zamolila da joj pričuvam djecu dok se ona vrati iz dućana. Bila sam s djecom u dvorištu gdje smo se igrali i vozili su bicikle, a kad je došao moj muž, nastavio ih je čuvati, a ja sam otišla kući. Kad se snaha vratila iz dućana, nakon sat i pol do dva, navodno je mlađi unuk imao nečistu pelenu, što ja nisam primijetila dok sam bila s njim jer bih ga inače bila presvukla. Napravila je toliki skandal, prestala sa mnom komunicirati, blokirala me na mobitelu, preuveličavala, histerizirala. Sin je tada također prekinuo komunikaciju s nama”, opisala je nesretnu situaciju gospođa Dijana.
Ostala je u šoku zbog njihovog ponašanja i tada im je rekla sve što misli da im ne valja. “Od tada su odnosi nategnuti, otuđuje djecu od mene, ne dolaze kod mene. Pokušavala sam popraviti odnose, ali bez uspjeha. Trudila sam se, ali nisam uspjela. Kad se slavi rođendan od unuka onda posebno zove svoje roditelje, a posebno nas.”
Blokirana, ne svojom krivnjom
“Snaha me blokirala na godinu i pol i prije nekog vremena me odblokirala. Ni jednu sliku od djece nisam dobila u dvije godine iako ih šalje okolo susjedima koji joj nisu ništa. Iskoristila sam priliku i još jednom joj probala objasniti postojeću situaciju, međutim ona ne sluša već samo vrti svoju priču, optužbe, svoje viđenje uz vrijeđanja kako nisam sposobna brinuti o djeci jer nisam presvukla dijete dok je ona bila u dućanu. Manipulira s činjenicama, spletkari.”
Smatra da je dala najbolje od sebe što je znala i mogla, misli da si ne mora dopuštati daljnje ponižavanje “od osobe bez osnovnog kućnog odgoja”.
Kome ostaviti imovinu?
Svoje je pismo gospođa Dijana zaključila razmišljanjem o tome kome će ostaviti nasljedstvo. ”Razmišljam da ih potpuno isključim iz nasljedstva i jednostavno zatvorim tu stranicu života. Na njih ne mogu više računati ni u jednom segmentu života. Vidljive su već i emocionalne posljedice na djeci, krivo ih odgaja, stalno provodi nekakve interne istrage, nedosljednija je, emocionalni zlostavljač. Sina je u nekoliko godina braka promijenila u potpunosti, ja ga vise ne mogu prepoznati, spustila ga je na svoju razinu, umjesto da je radila na sebi. On se ne snalazi u svijetu spletki i manipulacija, prepustio se stihiji. Da bi zadovoljila svoju sebičnost, ona žrtvuje i svoju djecu, uvlači ih u konflikt, uzima im moju ljubav i pažnju, gura me na silu iz njihovih života”, riječi su kojima gospođa Dijana završava svoje dugo pismo, prepuno tuge.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!