Stalno ste umorni, a izgledate dobro: Iscrpljenost nadbubrežnih žlijezda

Veliki broj ljudi koji izgledaju zdravo, osjećaju umor, ponekad se mjesecima žale na njega, često se osjećaj iscrpljenosti nakuplja tijekom dana, pa dolaskom večeri energija toliko padne da odlazak u krevet izgleda kao jedini spas.

Tradicionalna istočnjačka medicina smatra da je uzrok u iscrpljenosti, apatiji nadbubrežnih žlijezda i da od nje pate milijuni ljudi širom svijeta. Po mišljenju te medicine iscrpljenost nadbubrežnih žlijezda javlja se zbog poremećaja njihovog rada, to jest kada ne luče hormone u optimalnim količinama. Zapadna medicina “apatiju” nadbubrežnih žlijezda ne prizna za bolest, jer simptomi nisu precizno određeni, ali nema čovjeka koji je barem jednom nije proživio, piše za Narodni zdravstveni list dr. Petar Radaković.

Kontrolori funkcija

Nadbubrežne žlijezde nalaze se na gornjim polovima bubrega, a sastoje se od kore i srži koje luče različite hormone. Kora luči mineralokortikoide, regulatore prometa vode i minerala, naročito natrija i kalija, glukokortikoide koji reguliraju promet ugljikohidrata, bjelančevina i masti kao i androgene i estrogene hormone koji utiču na razvoj spolnih organa u dječjoj dobi. Srž luči adrenalin i noradrenalin koji ubrzavaju rad srca, povisuju krvni tlak.

Nadbubrežne žlijezde važan su činitelj glavnog dijela neuroendokrinog sustava poznatog kao “˝”osovina hipotalamus – hipofiza – nabubrežne žlijezde”˝” ili HPA osovina. Ona sudjeluje u kontroli reakcije na stres i regulaciji brojnih tjelesnih funkcija kao što su bazalni metabolizam, probava, imunitet, raspoloženje, osjećaji, seksualnost, deponiranje i potrošnja energije.

Simptomi “apatije” nadbubrežnih žlijezda

Simptomi iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezda obično se javljaju nakon nekih preležanih bolesti ili stresnih i kriznih životnih razdoblja (u različitoj dobi, ali češće u ženskoj populaciji). Oni su sljedeći:

• umor i pospanost
• nizak krvni tlak
• otežano ustajanje iz kreveta, čak i poslije 8 sati spavanja
• gubitak tjelesne težine
• opadanje kose
• otežano i usporeno oporavljanje poslije bolesti
• bolovi u tijelu

Ti simptomi javljaju se tijekom i poslije bolesti organa za disanje kao što su gripa, upala pluća, bronhitis, alergija, dugotrajnog i jakog stresa, većih i kompliciranih operacija, dugotrajnog djelovanja na organizam otrovnih kemikalija i zagađivača, razdoblja loše prehrane i razdoblja uzimanja droga.

Adrenalni umor

Osim iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezda često se spominje i takozvani adrenalni umor koji je isključivo posljedica dugotrajnog, jakog stresa, a čiji su simptomi kronični umor, loše raspoloženje, česte prehlade, nesanica i smanjeni libido. Neotkriven i neizliječen adrenalni umor poslije nekog vremena može preći u adrenalnu iscrpljenost. Tada nadbubrežne žlijezde više ne reagiraju na stres, a stanje karakterizira niska količina kortizola i prohormona DHEA u organizmu i nastaje kompletan poremećaj svih hormonskih procesa.

Liječenje

Osobama koje pate od adrenalnog umora preporuča se da ne preskaču doručak, da jedu hranu bogatu proteinima i da izbjegavaju namirnice s bogatim glikemijskim indeksom. Bez obzira što je uzrok iscrpljenosti nadbubrežna žlijezda, važno je da njezina disfunkcija ne postane kronična i zato je neophodno očuvati otpornost organizma, promijeniti neke životne navike, ˝ukloniti˝ izazivače stresa (stresore) da bi se mogla uspješno izliječiti iscrpljenost nadbubrežnih žlijezda.

Promjene podrazumijevaju prije svega zdrav način ishrane, 6 – 8 sati spavanja dnevno i izbjegavanje stresnih situacija.

Stavovi službene medicine

Adrenalni umor i nadbubrežna iscrpljenost u našoj medicini ne postoje. Poslije svake bolesti postoji razdoblje oporavka, ali ono nije povezano s funkcioniranjem nadbubrežnih žlijezda. Prava insuficijencija, odnosno, iscrpljenost nadbubrežnih žlijezda ozbiljna je bolest, nepovratna je, jer praktično izaziva uništenje obje nadbubrežne žlijezde, što je u većini slučajeva autoimuni proces. Nešto rjeđe ova insuficijencija je posljedica metastaza nekog drugog tumora u nadbubrežne žlijezde, ali je srećom rijetka i po pravilu se lako dijagnosticira i liječi.