Povjerljivo
‘Sin kraj kuće prolazi kao pored zida, za snahu sam obična seljanka’
Gospođa Dara svoju je treću životnu dob zamišljala uz unuke, unaprijed je planirala i maštala što će sve s njima raditi, gdje će ih voditi, kakva im znanja prenositi. No, kad joj se rodila prva unučica, doživjela je odbacivanje i to je vrlo teško podnijela.
I dok se mnoge bake ne žele odreći svoje zone komfora i podrediti svoj život čuvanju unučadi, gospođa Dara nam objašnjava da je ona sasvim drugačija baka. “Ja sam od onih baka koje su se ludo veselile svojoj prvoj unučici. Moja vlastita očekivanja od moje uloge bila su velika, a mašta mi je potpuno poludjela. Neprekidno sam planirala i smišljala što ćemo nas dvije sve raditi”, počela je opisivati svoje oduševljenje koje ju je obuzelo kad je saznala da je njezina snaha trudna.
Mladi par s unučicom živi samo četiri kuće udaljeno od nje i supruga i bilo je za očekivati da će se ovi baka i djed doista moći nauživati svoje unučice. Prilika je to, uostalom, koja se u životu ne pruža svima jer mnogi roditelji kojima su djeca odselila u inozemstvo žive od ljeta do ljeta da vide unuke. No, pokazalo se da i sto metara fizičke udaljenosti ponekad može, nažalost, biti previše.
Hladan tuš
Upravo nam je na to ukazala naša čitateljica Dara – ona i suprug u blagoslovu da žive blizu djece ipak ne mogu uživati. “Kad se rodila unuka, doživjeli smo hladan tuš. Najprije je nismo smjeli uzeti u naručju sve dok nije napunila šest mjeseci! S njom se smijemo družiti samo ako se unaprijed najavimo i samo ako to snahi i sinu odgovara. I kad im odgovara. S druge strane, kod nas dolaze svega jednom mjesečno, nekad ni toliko”, požalila nam se baka Dara.
Kako kaže, žive u malom selu i doista je neobično da su tako blizu, a tako daleko. “Ne znam da li me više boli to što unuku ne viđam koliko bi htjela ili to što sin prođe pored roditeljske kuće kao pored zida. Strašno me boli i taj njihov stav kao da su veći, bolji i pametniji od nas. Ja sam svojedobno ostavila posao da bih što kvalitetnije podigla svoju djecu i evo što sam dobila. Ja sam danas za njih samo obična seljanka”, napisala nam je svoju tužnu priču gospođa Dara.
(Ne)realna očekivanja
Na kraju svim bakama i djedovima poručuje neka brinu prije svega za sebe i neka ne očekuju previše, pa će biti zadovoljniji. Njezina su se vlastita očekivanja pokazala nerealnima poput oblačića mašte koji se raspline kad dobro protrlja oči.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!