Poslodavci bi ”i ovce i novce”, svjedoči naša čitateljica Sonja – ona je najbolji primjer koji argumente za povratak rada nedjeljom usmjerava na to da se najprije počisti nered na tržištu rada.
Mnogi, naime, smatraju da trgovine nedjeljom moraju raditi, ali da radnike za taj dan treba više platiti, te bi time stvar bila riješena. No, kako svjedoči, tog dijela Zakona o trgovini mnogi se poslodavci, poput njezinog, ne pridržavaju. Njoj je plaća godinama, svaki mjesec bez obzira na to koliko nedjelja odradila – identična.
“Zanima me koliko nas trgovaca radi za minimalnu plaću. Radim u jednom malom gradiću u pekarnici. Plaća mi je već dvije godine 556 eura (do 1. siječnja iznosila je 4.200 kuna) sa svim radnim nedjeljama i praznicima te šest radnih dana u mjesecu.”
“U tjednu sam radila po osam sati, a nedjeljom i blagdanima sam radila od 5 ujutro do 14 sati, dakle punih devet sati. Mjesečno sam znala odraditi i po 220 sati, a moja je plaća uvijek bila ista, uvijek isti minimalac.”
Isti iznos – prije dio na ruke, sada na račun
Kad je propisana nova veća minimalna plaća, kako nam objašnjava, poslodavac joj razliku između starog minimalca od 3.700 i novog od 4.200 kuna – koje je prije dobivala na ruke – sada jednostavno prebacuje na račun i tako joj je plaća zapravo ostala ista. “Istovremeno je povisio cijene pekarskih proizvoda i povećao zaradu, a meni ništa. Ni centa”, napominje.
Dolazimo i do srži problema – zakon, dakako, nalaže bolje plaćenu satnicu za rad nedjeljom i blagdanima. Kod naše Sonje se to na plaći nikad nije poznalo. “Ja tu pitam tko to i kako kontrolira ako je na mojoj platnoj listi sedam mjeseci potpuno isti iznos. Kako je to moguće, ako sam ponekad radila dvije, a ponekad tri nedjelje u mjesecu, a bilo je tu i blagdana?! To jedino može značiti da je poslodavac opet mogao zaobići zakon i da nije morao poštivati plaćanje rada nedjeljom i blagdanom”, piše nezadovoljna djelatnica pekare.
Presretna zbog novog zakona
Zato, piše nam nadalje, želi javno progovoriti o neradnim nedjeljama. “Svi mi, a poznam puno žena u identičnoj situaciji, presretni smo zbog novog zakona. Ja konačno na blagdan mogu biti sa svojim obitelji i ne moram strepiti da ću cijelu godinu barem tri nedjelje u mjesecu morati ustati u 4 ujutro i odraditi smjenu do 14 sati i oko 15 doći mrtva umorna kući u nadi da neću morati kuhati. Ponavljam, plaća i mi je opet bila isti minimalac!”, piše.
Potom se obratila nadležnima: “Molim lijepo zbog svega navedenog neka se netko pozabavi problemom platnih lista radnika kojima kroz 12 mjeseci u godini uz svaki mjesec stoji identična brojka bez obzira na to koliko su nedjelja i blagdana odradili. Jer to je dokaz da su sati ionako lažno upisani, jer se radi puno više. Zato molim Boga da ovaj zakon ostane na snazi i ne vrati se na staro jer mislim da 90 posto poslodavaca, pogotovo u privatnim obrtima kao sto su pekare i mali dućani, izrabljuju radnika do srži.”
Poslodavci uvijek kukaju
“Da, poslodavci se žale zbog novog zakona, kukaju da su na gubitku, a ne kukaju kad im se, kao u slučaju moje pekare, zarada poveća za 50 posto – što zbog dizanja cijena, što iz drugih razloga. Mi radnici od povećane zarade ne vidimo ni centa. A mi se za tu njihovu veću zaradu još više naradimo i jedva odradimo smjenu od prekomjernog posla. Zato pozivam i druge u istoj situaciji, a znam da nas ima još, dignimo glas i tražimo pravdu!”, vapaj je naše čitateljice Sonje.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!