Nije ni Dori lako: ‘Udajem se s 54 godine, svi mi govore da sam luda!’

U ovim godinama, kaže nam 54-godišnja diplomirana ekonomistica Dora, čovjek dobro zna što želi, a što ne želi. “Dvije godine bile su i više nego dovoljne da shvatimo hoće li naša veza funkcionirati ili neće”, priča nam.

Mnogi su joj znanci rekli da si dvaput promisli, a udane prijateljice Doru su čak odgovarale od vjenčanja. “One se jednostavno nisu mogle suzdržati, jedna je kao iz topa ispalila da sam luda i da to ne bih trebala raditi u tim godinama. Kazala mi je da bi ona otišla iz braka, samo da ima snage i da se s mužem nije zakopala u kredit. Dodala je da su tu i djeca, a da je on sve nenormalniji. Svi se rastaju, a ti se ideš udavati, kazala mi je, uz savjet da nam i bez formalnog braka ništa ne nedostaje”, prepričala nam je pomalo uzrujano Dora.

Nju, naglasila je, nitko neće pokolebati. “U mladosti sam bila u dugoj vezi, moj tadašnji dečko je odlučio otići raditi u inozemstvo, a ja sam tu imala dobar posao i nisam htjela otići s njim. Obitelj mi živi u Slavoniji, jako sam vezana za njih i nisam htjela otići na drugi kraj svijeta. Zaboravila sam ga, ali sve do prije nekoliko godina nisam upoznala nikoga tko bi mi odgovarao za zajednički život. Radije sam bila sama, nego radila kompromise”, govori naša sugovornica.

29 godina živjela je sama

Kao samcu, kaže, nije joj bilo lako. U tridesetima je digla kredit za jednosobni stančić koji je otplaćivala. Svaki je popravak po stanu morala platiti, uvijek zvati prijatelje da joj pomognu nešto dovesti, odvesti, montirati. “Kasnije sam kupila auto, koliko je bilo lakše, toliko je to bio novi veliki trošak za mene kao samca u kreditu. Jer, ono što u Hrvatskoj smatramo malo većom plaćom, nije velika plaća ako sve sam plaćaš. Otkad sam s Darijem i on živi kod mene, lakše je stoput. Opustila sam se napokon, nije više sve na meni”, naglasila je.

Njezin Dario je, kaže potom, sedam godina mlađi od nje. “I to je također nešto u čemu moje prijateljice vide problem, ali ga ja ne vidim. Odlično se slažemo, gajimo istu strast prema planinarenju i putovanjima, sretni smo”, govori Dora.

Potom nam otkriva da zajedno nadograđuju kuću na rubu grada, u kojoj u prizemlju žive njegovi roditelji, pa bi kroz kojih godinu dana tu i preselili. “I to je jedan od razloga zašto sam se odlučila na vjenčanje, neka bude sve crno na bijelo. Oboje radimo i sve smo svoje resurse usmjerili na gradnju kuće, neka i tu oboje budemo pravno zaštićeni. Iako se vlasništvo danas rješava i bez vjenčanog lista, bit će mi draže doći svekrvi u kuću ako smo u braku. Ipak sam ja stara škola”, kaže.

A vjenčanica?

“Ja sam moderna mlada, naručila sam si vjenčanicu preko interneta, evo stigla je neki dan i stoji mi kao salivena. Nije to klasična vjenčanica, mogla bi biti i večernja haljina za bolje prigode, u boji je šampanjca, ide visoko uz vrat i seže tik do ispod koljena, s detaljima od kvalitetne čipke, ali bez drugih drangulija. Cipele sam kupila već ranije, bit će to jednostavne salonke s tankom, ali udobnom potpeticom, isprobala sam ih samo jednom na poslovnoj večeri”, otkriva nam buduća mladenka.

Na vjenčanje su pozvali 70-tak ljudi. “Zapravo sam htjela malo vjenčanje uz nas dvadesetak iz uže obitelji s obje strane, no moj Dario je jako društven, svi ga pozivaju na vjenčanja, pa je onda i on htio zvati sve te ljude, a nekima je i kum. Pristala sam zbog njega, ne mogu mu uskratiti tu želju. Nisam uopće za to, ali napravila sam kompromis”, povjerila nam je.  

Ljubav, kaže, ne poznaje godine. “Doista sam do prije dvije godine mislila da ću zauvijek ostati sama. No, dogodilo se nešto ljepše od očekivanja i veselim se svemu što nam donosi budućnost”, rekla je za kraj posebno šarmantno nasmijana Dora.