Nesretne bake su oko nas, ovo je bolna istina o njima

Mnogo je sretnih baka. Znam, ja sam jedna od njih. Igramo se s djecom, dosađujemo svojim prijateljima govoreći kako su naši unuci divni i općenito smo vrlo zadovoljni načinom na koji su nam uljepšali život, piše Ann Richardson, autorica knjige “Baka koja dubi na glavi”, za portal Sixty and me.

Ali što je s nesretnim bakama? Onima koje ne mogu viđati često unuke. Ili ih ne viđaju nikako. Onim bakama kojima je povremeni posjet bolno iskustvo zbog složenih obiteljskih odnosa. Zastanimo na trenutak i razmislimo o njima. Možda ste vi jedna od tih baka.

Daleki unuci

Najmanje kompliciran scenarij je onaj gdje unuci žive daleko. Ljudi su danas toliko mobilni da im nije problem seliti se unutar kontinenta u potrazi za novim ili boljim poslom. To znači da je puno tužnih baka.

Naravno, tu je Zoom i sve slične aplikacije koje nam omogućuju da iz daljine vidimo kako unuci rastu. Možemo redovito razgovarati s njima i pratiti njihove nove ljubimce, igračke ili frizure. Kao što su bake detaljnije objasnile u mojoj knjizi, nikada to nije isto kao da ih stvarno držimo u naručju.

Naravno, možemo putovati kako bismo ih vidjeli ili obrnuto. Zračne luke pune su starijih ljudi. Često su to žene koje stiskaju darove na odlasku i suzdržavaju suze na putu kući. Tako će uvijek biti.

Teške obitelji

Teži je slučaj kad su obitelji u sukobu zbog trenutnih ili prošlih nepravdi, a bake nisu dobrodošle. Ponekad ih mogu posjetiti, ali samo povremeno ili pod vrlo određenim uvjetima. Ponekad im se u potpunosti uskraćuje pristup, primjerice nakon teškog i bespoštednog razvoda.

Ima slučajeva u kojima bake mogu posjećivati unučad, ali im je to prebolno zbog narušenog odnosa koji sin ili kći imaju sa svojim partnerima. Bakama su takvi susreti neugodni, ne uživaju zbog svađa ili šutnji punih zamjeranja. Ta tko bi mogao uživati u unucima pod takvim okolnostima?

Prezaposlene bake

Postoji još jedan scenarij u kojem su bake preuzele velik dio brige o djeci i teško im je živjeti pod takvim opterećenjem. No to je posve druga priča koja zaslužuje biti posebno obrađena.

Kako si pomoći?

Voljela bih da mogu ponuditi jednostavna rješenja. Voljela bih da mogu olakšati odnose, bilo da ljudi žive blizu ili daleko. Sve što ovdje mogu reći je da, bez obzira na poteškoće, niste sami. Postoje mnogi drugi koji žive sa sličnom boli.

A vi? Živite li daleko od svojih unuka? Imate li obiteljskih problema koji vam ograničavaju pristup unucima? Što činite u takvim situacijama? Kako se nosite s tim problemima? Podijelite svoje misli i iskustva s našom zajednicom.