Nesretna Margareta: ‘Sve nas je pojela kćerina bolest, u toj kući sve radi zet’

“Ja sam jedna od nesretnih baka. Imam osjećaj da se sve loše ovoga svijeta srušilo na mene. Ne krivim nikoga osim sebe što nisam jača od svih problema. Pomislim da si uz molitvu olakšavam život, a on me uvijek opet i opet negativno iznenadi”, piše nam u uvodnom dijelu pisma gospođa Margareta.  

Otkrila je potom da je u životu rodila dvoje djece. Prvi njezin životni šok označila je najveća tragedija koja se može dogoditi majci – preminuo joj je sin.

“Sin mi je, nažalost, umro od srčanog udara kad je imao svega 17 godina, tri mjeseca i osam dana. Srušio mi se tada cijeli svijet, ali kako se kaže, bol se stavi u jedan dio srca i mora se živjeti dalje. Imam i kći, ona je u trenutku bratove smrti imala 13 godina. Od tog su kobnog dana i kod nje počeli problemi. Danas se pitam gdje sam pogriješila, koga sam to odgojila. Ona je psihički jako bolesna. Ima i multiplu sklerozu, koju liječnik drži pod kontrolom uz pomoć terapije koja joj odgovara”, objašnjava svoju tešku sudbinu naša čitateljica.

Sva težina duševne bolesti

Njezina kći, povjerava nam, ima i dvoje prekrasne djece. Kći zbog svoje duševne bolesti, tvrdi nesretna majka i baka, ne vidi s koliko se problema nose njezini ukućani. “Mi to svi gledamo u velikoj boli. Starije dijete, koje joj je bilo sve na svijetu, ona je, u trenutku kad je rodila drugo, odjednom potpuno izbacila iz života”, piše nam.

Kako dalje opisuje, njezin zet odrađuje lavovski posao kod kuće. “Tata sve odrađuje. On se brine za djecu kad su bolesna, sprema ih i vodi u vrtić, stavlja ih navečer u krevet, sve će uvijek tata. Moja kći ne zna ni kako joj starija kći ide odjevena i počešljana u vrtić. Sve to radi tata”, objašnjava zabrinuta majka, baka i punica.

Otac gubi snagu

Kako naglašava gospođa Margareta koja se osjeća bespomoćno, boli ju i to što starije dijete majci prešućuje neke bitne stvari u životu za koje zna da joj se neće svidjeti, jer ne želi čuti njezin izljev bijesa, što nije dobro.

“Sada sve više i mlađe dijete tata hrani i odijeva. Ne ide u vrtić jer tako mami odgovara. Ide na plivanje i ima mobitel i to je malenoj cijeli svijet. S drugima komunicira samo na društvenim mrežama. Tata gubi živce, ni on više ne može tako dalje. Nastaju sukobi. A ja kao baka užasno patim i pitam se svaki dan kako pomoći kćeri da izađe iz depresije koja ju jede. Jer nas oko nje već je pojela. Ja sam se razboljela na srce, preteško ovo podnosim”, posljednje su riječi njezina pisma.