Teško je dostići umirovljeničke godine bez da smo barem jednom osjetili nepravdu ili da nam netko nije nanio bol. Bez obzira na dubinu takve rane, neki pojedinci lako opraštaju i nastavljaju dalje sa svojim životom. No, ima i onih među nama koji dugo pa čak i doživotno zamjeraju onima koji su ih povrijedili.
Bez oprosta, zamjeranje i bijes mogu preuzeti naše misli u bilo kojem trenutku, dovoljan je samo mali okidač. No u kasnijim životnim fazama bilo bi dobro dodati i oprost na popis stvari koje trebamo obaviti.
“Velik dio vremena provodim pokušavajući educirati ljude o važnosti pripreme za vlastitu smrt. Obično se usredotočujem na to da su imovinske i osobne informacije koje ostaju iza nas lako dostupne nasljednicima i voljenima. No, priprema za odlazak uključuje više od pukog popisivanja i uređivanja imovine. Apstraktne stvari poput pomirenja i oprosta podjednako su važne”, kaže umirovljena revizorica Rita Call za portal Sixty and me.
Zašto oprostiti?
Oprost prije svega koristi nama, a ne osobi kojoj opraštamo. Osobi koja nas je zlostavljala, prevarila ili na neki način izdala vjerojatno nije važno jesmo li joj oprostili ili ne. Ako je rana još uvijek duboka, nezacijeljena u našem umu i ne možemo je se osloboditi, i dalje ćemo se osjećati kao žrtva. Taj teret koji nosimo može prerasti u neprijateljstvo, bijes i mržnju.
Čin opraštanja omogućuje nam da nastavimo sa svojim životom. Oprost liječi naše fizičko, mentalno, emocionalno i duhovno biće. Ako možemo oprostiti drugima, dopuštamo ulazak mira, nade, zahvalnosti i radosti u naš život i zatvaramo vrata bijesu.
Kako oprostiti?
Kako bismo oprostili, prvo trebamo shvatiti da oprost ne znači nužno pomirenje. Čak i ako je pomirenje cilj oprosta, nije jamstvo.
Da bismo započeli proces opraštanja, prvo moramo donijeti odluku da ćemo otpustiti zamjeranja, osvetu i bijes. Razmislite kako problem vidi ta druga osoba koja vas je povrijedila. Svi smo samo ljudi koji čine pogreške i loše prosudbe. Možda je sve bilo nenamjerno?
Vrijeme i pogled iz druge perspektive mogu nam pomoći da oprostimo. Međutim, ako vjerujemo da nam je bol nanijeta namjerno, možda ćemo se morati osloniti se na empatiju i suosjećanje kako bismo oprostili.
To je proces koji traje
Oprost nije jednostavan proces. Nakon mjeseci ili godina tijekom kojih smo u sebi nosili bol i zamjerali drugima, donošenje puke odluke da ćemo oprostiti ne znači da ćemo to u sekundi uspjeti. Naše misli održavaju bol živom. Ako dopustimo tim nemilim događajima da ulaze u naše misli, oprost neće biti potpun.
Najvjerojatnije ćemo morati o svemu razmišljati i opraštati nekoliko puta prije nego što bolne uspomene prestanu preplavljivati naš život. Na tom dugom putu bijes i neprijateljstvo će gotovo nestati, a mi ćemo se moći posvetiti pozitivnijim dijelovima svog života i, nadamo se, živjeti mirnijim postojanjem.
A vi? Opraštate li lako ili je to za vas dug i težak proces? Što ste do sada oprostili, a što niste uspjeli oprostiti? Donosi li vam oprost olakšanje?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
