Lucija (66): ‘Volimo se ljeti na vikendici, a zimi ne živimo u istom gradu’

Da život piše romane, govori i ljubavna priča gospođe Lucije. U svibnju seli na more, baš kao i njezin prijatelj Andrej. “Od ranog proljeća kujemo planove o ljetu. Kažemo si ako planiramo neke investicije što se tiče naših vikendica, smišljamo što ćemo raditi, na koje bi izlete po otoku mogli otići. Smišljamo čak i što ćemo kuhati ili roštiljati, na kojoj se plaži kupati, ma sve prevrnemo u razgovoru stoput. I iako na kraju sve ispadne drukčije od planiranog, jer ili ponestane volje ili novaca, nas vesele te naše pripreme”, rekla nam je kroz smijeh ova vitalna umirovljenica.

Kod njih, kaže, nema toga da se nešto mora. “Živimo vrlo neopterećeno, nismo ovisni jedno o drugome, ali smo cijelo ljeto svaki dan zajedno. Obično on dođe kod mene ujutro na kavu, onda malo na mobitelima čitamo, i pričamo. Ako mu dođe neki susjed, ili se meni najavi netko, onda dođe tek na ručak. Kad su mi kći i zet par tjedana ovdje na godišnjem, onda ja odlazim k njemu, da im ne smetam. Nikad ne kuhamo zasebno, nema smisla, a i jeftinije je ovako”, ispričala nam je.

Na pitanje kako je njezina kći prihvatila njezinu novu vezu, kaže da u početku nije išlo glatko. “Ja sam za nju bila starija žena kojoj nakon njezina oca više nitko ne treba. Nisam se ni ja nadala novoj bliskosti s nekim muškarcem, ali sam sada sretna ovako, ljeta su mi najljepša. Sad se i ona pomirila s tim, zbija šale na moj račun, ali neka, ne daj Bože većeg zla”, ispričala je.

Osvojio ju je humorom

Potom je rekla da su svaki dan na istoj plaži, od pet popodne do nekih osam. “On je više za kupanje, a ja za sunčanje i rješavanje križaljki, pa se svako bavi svojom zanimacijom. Ali nije nam dosadno, dapače, on me i osvojio humorom, pa se svako malo nasmijem njegovim dosjetkama. To mi je dovoljno, ne treba meni više velikih strasti”, rekla je.

Kaže, lijepo je kad čovjeka ima nekoga s kim svaku večer može dva sata sjediti na klupici i uživati u zalasku, čak i bez puno riječi. “Meni s nijednom mojoj prijateljicom, koje su prije znale dolaziti ovdje sa mnom, nije bilo tako ležerno kao s njim. Ili bi ih morala posluživati, te nisu dobro spavale, te im je loš ulaz u more, te puše bura, te ovo te ono. Andrej je toliko jednostavan i nije kompliciran, da je to milina”, kaže nam.

Najesen se svatko vraća u svoj grad, ali se redovito čuju preko mobitela. “Ne razmišljamo o zajedničkom životu. Ja tu imam svoj svijet, unuke, prijatelje, idem na vježbanje, volim biti u svom stanu, iako sam sama. Jednako on tako kod sebe ima svoju rutinu, dobro nam je i ovako. Od ljeta do ljeta”, povjerila nam se gospođa Lucija.