Povjerljivo
‘Kopnimo, kći nas krivi za sve i ne želi nas više čuti ni vidjeti’
Nekoliko nam je pisama već napisala nesretna čitateljica koja je htjela ostati anonimna, pa smo je za potrebe teksta nazvali Vera. Piše nam jer joj je lakše podnijeti tugu i bol koje proživljava zajedno sa suprugom, sve otkako ih 30-godišnja kći više ne želi ni čuti vidjeti.
Nisam u prvi mah dovoljno duboko i ozbiljno shvatila pismo koje nam je poslala zabrinuta majka Vera. No, kad nam je pisala i drugi put, osjetila sam vapaj majke na koji je teško ostati ravnodušan. Vapaj je to žene koja kćeri možda doista nije najbolje znala pokazati ljubav, ali ju je u dubini duše voljela kao nikoga na svijetu te joj je na svoj način nastojala pružiti sretno djetinjstvo i omogućiti dobro obrazovanje.
Kći joj se ne javlja, ne želi više vidjeti ni nju, ni oca odnosno njezinog supruga koji ovu situaciju također jako teško podnosi. Čini se da je obitelj i prije imala problema – imamo ih svi, no pitanje je toksičnosti – a ovo potpuno odbacivanje traje već nekoliko mjeseci. Mjeseci su za ove roditelje dugi kao godine.
Prekid komunikacije
“Naša kći više uopće ne razgovara s nama. Čuli smo da je na bolovanju zbog depresije, očito je da za to krivi nas. Sada već više od mjesec dana živi kod roditelja svog dečka, u drugom gradu. Nama se ne javlja, niti dolazi”, povjerila nam je gospođa Vera koju kao majku boli što joj kći ne dopušta da joj pomogne u tom teškom stanju.
Sada se, piše nam gospođa Vera, pogoršalo još i njezino zdravstveno stanje jer je već dugo bolesna na štitnu žlijezdu. “Imam bolesnu štitnjaču i sve to jako teško podnosim, kao i moj suprug. O toj se temi više uopće ne usudimo razgovarati, nego iz dana u dan oboje samo kopnimo”, otkriva nam čitateljica Vera.
Roditelji na koljenima
Znati da je kći u depresiji i u tuđoj kući, a ne moći do nje, baca ih na koljena. Teško im je bilo već kad su je poslali u velegrad na studij kako bi joj omogućili željeno obrazovanje, ali ovo potpuno odbacivanje gotovo ne mogu podnijeti.
Pokušavala je, povjerava nam gospođa Vera, na razne načine. ”Ove godine sam je pozvala da dođe na moj rođendan, rekla je da nema vremena. Pri kraju dana mi je čestitala. O poklonu mogu samo sanjati. Toliko je dugo kod dečkovim roditelja u drugom gradu, a kod nas ne može doći ni na minutu. Mislim da kao roditelji to ne zaslužujemo. Možda joj je nismo dovoljno na van iskazivali ljubav, ali smo bili roditelji i uvijek smo tu za nju”, poručila je gospođa Vera svojoj voljenoj kćeri.
Sve više djece odbacuje roditelje
Stručnjaci se slažu da je primjetan porast otuđenja odrasle djece od jednog ili oba roditelja. Jedno istraživanje provedeno među više od 800 britanskih odraslih osoba koje se djelomično ili potpuno osjećaju otuđenima od jednog ili oba roditelja pokazalo je da otuđenje češće pokreću djeca. Uz to, više je ženske djece koja prekidaju odnose s roditeljima. Međutim, otuđenje od očeva traje duže: prosječno 7,9 godina, u usporedbi s 5,5 godina kod majki.
Istraživanje je pokazalo da znatno veći dio odrasle djece ne očekuje pomirenje, no neki roditelji nadaju se i vjeruju da, uz pravi pristup, mogu pronaći način da povrate odnos s djetetom. Stručnjaci za obiteljske odnose preporučuju određene načine kako stupiti u kontakt, ali i što izbjegavati. Više pročitajte na ovoj poveznici.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!