Jasna (75): Gosti na otoku ne štede vodu, upale klimu i otvore balkon, a piju cijelu noć

“Ima stvarno divnih ljudi”, kaže nam poduzetna gospođa Jasna koja u kući na Cresu uglavnom ima strane goste i sve ih, kad tek doputuju, pozove na smokve i rakiju. “Uvijek me netko pozdravlja po cesti, u dućanu i na plaži, gosti me se sjete i nakon deset godina otkako odsjednu kod mene. Biti okružen njima čini me aktivnom, konstantno poboljšavam engleski i talijanski, a mnogi mi itekako šire i vidike. Svega se čovjek nagleda”, rekla je i tajanstveno se nasmiješila.

Ima, dodaje, jednu talijansku obitelj, koja dolazi godinama, ali rastavljeni otac s troje djece svaku godinu dovede drugu ženu. Treći put mu se, kaže, čudila, ove godine u srpnju su već peti put bili kod nje i više se ničemu čudi.

“Bude stvarno tragikomičnih situacija, to kako ljudi žive samo čovjek iskombinirati može. Imam i jedan stariji par, pa imaju preko šezdeset godina, gdje ona s djecom i unucima živi u Njemačkoj, a on je poduzetnik i živi u Rijeci, ali su svake godine zajedno isključivo na Božić, Uskrs i ljeti dva tjedna na moru. Kažu mi susjede da i taj ima druge, još i u ovim godinama, ali vidim po krunici u autu zašto govori da se nikad neće rastati”, priča nam nadalje.

Briga je svakodnevna

Potom se osvrnula i na ozbiljne brige koje joj turizam donosi, jer zbog neodgovornih ima “slomove živaca” te povremeno i “nenormalne troškove”.

“To vam je konstantna briga i nerviranje svaki dan. Stoput se pitam što će mi to, a onda se sjetim da je ova kuća trošak koji muž i ja s penzijama ne bi mogli financirati pa se primirim. Ljudi misle da je to ogroman prihod, ali mi većinu potrošimo na održavanje kuće, namještaja, posteljine, aparati se pokvare, bojleri, režije, porezi su tu, benzin. Par sto eura damo i svakoj kćeri, isključivo za unuke, i to je to. Da imamo dva ili tri apartmana, tu bi se već moglo govoriti o nekoj većoj zaradi”, kaže nam.

Potom se malo požalila na svakodnevna uzrujavanja. “Neki znaju biti i bezobrazni. Ajde, mogu podnijeti kad za ugodnih večeri, kad puše bura, pale klimu. Evo bila je sestra kod mene prošli tjedan, pa kaže, pusti ih, možda se vrućina uvukla, pa je žele istjerati van. I onda cijelu noć slušam kako klima radi, i ne mogu spavati jer ne vidim smisao”, kaže.

Ali, ima i gorih situacija s klimom. “Ovi današnji mladi su potpuno kao muhe bez glave. Lijepo ih zamolim da ugase klimu kad odu na cijeli dan na plažu, a oni ne samo da je ne ugase, nego im i vrata od balkona ostanu širom otvorena. Ne mogu ja hladiti cijelo selo. Ne mogu ni k’o kobac stalno bdjeti nad njima, to nije normalno”, rekla je.

Žešći stresovi

A onda, kaže, svako malo i neki žešći stres. Na balkonu, kaže, ima kamenu ogradu s uskom klupčicom. “Ja sam se neki dan vraćala s plaže, umalo mi srce nije stalo. Mlada žena leži i sunča se na kamenoj ogradi, šira je od klupčice. Pa zamislite što je njoj palo na pamet, pa ja bi odgovarala da padne dole. Bilo bi dovoljno da načas zaspi, da ju netko zovne ili preplaši. Ma užas od neodgovornosti. Zakolutala je očima kad sam joj rekla da siđe, ma nek’ koluta koliko hoće”, povjerava nam.

Često ne može zaspati jer brine da su preglasni, susjedi se znaju žaliti ako je predugo veselo navečer. “Možete zamisliti koliko je to glasno, ako ujutro iznesu crnu vreću limenki od piva. Ja ne znam gdje to stane u njih”, rekla je, na što smo morali malo i nasmijati, iako znamo da gospođi Jasni nije smiješno.

Pružiš prst, zgrabe ruku

“Neki dan me jedna gošća pitala mogu li djetetu oprati odjeću, naravno da ću im izaći u susret, iako nije navedeno da imaju tu mogućnost. Ali onda se pokupe na plažu i nema ih cijeli dan, pa i perem, i vješam, i slažem, a dobro, što ću s njima”, kaže nadalje. 

Više ju muče oni koji nemaju baš ni osnove kulture. “Dođu na otok, svugdje im piše da štede vodu pa se svejedno razbacuju i tuširaju se do besvijesti, čemu to? Ne samo da je voda tu skupa, nego je veći problem što je i nema nepresušno. Stvarno mi je to bezobzirno od ljudi. Da vidite otočane, niti jedan deci ne potroše uzalud, operu salatu i uvijek zaliju cvijeće time. I tako se brinu za svaku kap”, govori.

Dok je bila mlađa, kaže, bilo joj je lakše, sada svake godine teže podnosi i vrućine, i stres zbog gostiju, ali i čišćenje apartmana. “Sve radim sama, osim ono malo kad su kćeri tu, ali 70 posto sama odradim. Suprug je tu u lipnju i rujnu, njemu je sada na moru prevruće, pije tablete za srce”, povjerila nam je naša sugovornica Jasna.

Džem od smokava

Ovih dana, kaže, bere smokve, radit će džem kad skupi veću količinu. “Sameljem ih, kuham oko dva sata, punim vrući pekmez u vruće staklenke polako hladim na što toplijemm, susjeda čak umota u deke. Sve radim bez šećera jer smokvama šećer ne treba. Naravno, o ukusima se ne raspravlja, ali ja kad nemam ništa slatko u kući, polako pojedem žlicu ovog džema i zadovoljim želju.”

Ima, kaže, tri smokve oko kuće, uvijek kaže gostima da si naberu. “Ma hajde, kad ih ponudim iz zdjele uzmu, ali da bi brali, ja rijetko koga vidim. A onda mi na odlasku ostave, kad im ostane, one skupe umjetne breskve i nektarine, dinje. Ništa ja to ne kupujem niti jedem dok ima ovih slatkih, prirodnih smokava”, kaže nam i povjerava da je već nabrala i kadulju za čaj, mentu, primorski vrisak, a kuha i s ružmarinom, lovorom i koromačem.