Doživotne penalizacije, kakve se kod nas primjenjuju na prijevremene mirovine, ljute sve one koji već jesu u prijevremenoj, i – ono što je i cilj države – odbijaju sve one kojima bi iz nekih razloga to možda bio čak i jedini izlaz iz nezavidne situacije (bez posla su u šezdesetima kad im je teško pronaći posao, ili im je narušeno zdravlje). Mnogima tako ne gine raditi do pune mirovine pod svaku cijenu, ako nisu financijski debelo potkoženi na nekoj drugoj strani.
Tako nam gospođa Dana svjedoči da nije željela u prijevremenu, ali je morala kad je imala 28 godina i nešto sitno mjeseci radnog staža. “Gospodin Todorić je tada odlučio ukinuti vodičku službu u Atlasu. Mladi ljudi bili prisiljeni otvoriti obrt, a meni se najpovoljnijom pokazala prijevremena (tada i starosna) mirovina. Sada ću, za nekoliko mjeseci, napuniti 70 godina života i još uvijek s voljom radim, ali penzija mi je stvarno mizerna”, otkrila nam je čitateljica Dana.
Radit će dok bude mogla
Radit će, kaže, dok god bude mogla, da može koliko-toliko pristojno živjeti. “A što će biti sa mnom kad više ne budem mogla raditi? Umrijet ću od gladi ili ovisiti o djeci, a ovo drugo nikako ne bih željela. Djeca ne bi trebala brinuti za financije svojih roditelja koji su se iole naradili u životu”, zaključila je svoje pismo gospođa Dana.
Koga to penzioneri pomažemo?
I umirovljenik Vlado nam piše da je morao u prijevremenu. “Te 2010. morao sam otići u prijevremenu starosnu mirovinu, sa 61 godinom i 5 mjeseci starosti. Imao sam 40 godina i pet mjeseci radnog staža. Naravno, penalizacija me i danas prati, što nije u redu. Moraju li penzioneri pomagati vladi da može darivati podobne?”, požalio se 75-godišnji umirovljenik Vlado.
“I nama u BiH je isto”
Javila nam se i čitateljica Mela iz BiH, koja rado prati i čita naš portal. Napominje da je kod njih slična nepravedna situacija.
“Tako sam i ja otišla u prijevremenu penziju, jer nas je novi gazda sve raspustio pa je to za mene bilo jedino rješenje. I nakon toga je zakon za mene nepovoljno promijenjen, i nisam mogla nanovo izračunati do pune mirovine jednom kad sam napunila 65 godina. Baš nas država podržava, svaka čast. Ni za djecu nisam ništa dobila, a rodila sam ih troje. Ja sam iz Bosne, ali vidim da nam je svima isto, dragi umirovljenici”, napisala je čitateljica iz susjedne države.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
