Show
Umro je Miroslav Lilić, veliko ime hrvatske televizije
U Domovinskom ratu osmislio i sa suradnicima pokrenuo 24-satni Program za slobodu, jedan od najzahtjevnijih projekata u povijesti TVZ-a.
U 80. godini preminuo je Miroslav Lilić, veliko ime jugoslavenske i hrvatske televizije, prvi je objavio Večernji list. Imao je karijeru dugu 43 godine. U mirovinu je otišao 2009. godine, ali je cijelo vrijeme pratio što se događa u televizijskom svijetu. Rođen je u Siveriću 1944., ali je prvi razred osnovne škole završio u Beogradu.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1967. zaposlen je na TVZ-u kao novinar, reporter, urednik razmjene vijesti, urednik Vijesti i Kronike, urednik i voditelj središnjega večernjeg TV dnevnika. Urednik Dnevnoga programa postao je 1974, od 1978. odgovorni je urednik Informativno-političkoga programa.
Pod njegovim uredništvom od sredine 1970-ih dnevnici TVZ-a postaju zanimljiviji i životniji, manje formalni te modernije uređivani i vođeni. U konkurenciji TV dnevnika JRT-a dvaput je osvojio nagradu za najbolje uređen i vođen dnevnik.
Glavni urednik programa TVZ-a bio je od 1986, potom direktor programa. U tom razdoblju TVZ preuzima vodeću poziciju u JRT-u i jača suradnju s Eurovizijom. Bio je i šef JRT poola Olimpijskih igara u Seulu 1988.
U vrijeme jačanja velikosrpskoga nacionalizma i u TV programima istaknuo se kao jedan od inicijatora izlaska TVZ-a iz zajedničkoga nedjeljnog Dnevnika 1989, potom i iz cijeloga informativno-dokumentarnog programa JRT-a.
U neovisnoj Hrvatskoj bio je glavni urednik HTV-a. U Domovinskom ratu osmislio je i sa suradnicima pokrenuo 24-satni Program za slobodu, jedan od najzahtjevnijih projekata u povijesti TVZ-a, inicirao suradnju s autorima i izvođačima antiratnih glazbenih spotova (Stop the War T. Ivčića te Moja domovina Z. Tutića i R. Dujmića). Savjetnik glavnoga ravnatelja HRT-a za program postao je 1992, a od 1994. bio je predsjednik uprave diskografske kuće Croatia records. U Upravu Jadran film imenovan je 2000. godine, a ostat će zapamćen i kao osnivač te direktor i glavni urednik programa prve privatne televizije s nacionalnom koncesijom Nove TV.
Na HRT se vratio 2005. kao savjetnik glavnoga ravnatelja za program. Autobiografiju Bez reprize objavio je 2011. Među gledateljima je zapamćen i po priopćenju o smrti predsjednika Jugoslavije J. Broza Tita. Dobitnik je Zlatnoga pera HND-a 1976. i 1984. te nagrade HRT-a Ivan Šibl za životno djelo 2007. Nositelj je Spomenice Domovinskoga rata, odlikovan je Redom hrvatskoga pletera. (Leksikon HRT-a)
