Staž za godine studiranja, ovako su to uredile napredne države

Studentima u Poljskoj pet godina studiranja priznaje se kao osam godina radnog staža. Ne plaćaju se dodatni doprinosi, a konačni uvjeti za buduću mirovinu i iznos koji će primati nakon umirovljenja značajno se mijenjaju zahvaljujući tih dodatnih osam godina radnog staža, analizira Glas Istre.

U Hrvatskoj im se ne priznaje ni rad preko student-servisa tijekom studiranja. Dapače, ne mogu dobiti čak ni potvrdu kojim bi dokazali radno iskustvo prilikom traženja nekog budućeg posla.

Kako to izgleda u Europskoj uniji?

U Europskoj uniji cijeli niz zemalja priznaje vrijeme studiranja u staž. U nekim državama se to odražava i na visinu mirovine, a neke su dopustile svojim građanima da otkupe staž za onaj dio godina koji su proveli na studiju, objasnio je za Glas Istre Milivoj Špika, koordinator platforme Umirovljenici zajedno koja traži da se ovo pitanje regulira i u Hrvatskoj.

Neke zemlje imaju mogućnost da se rad uz studij prizna ako se zarađuje oko 60 posto prosječne plaće, pa se onda priznaje broj mjeseci u kojima je to ostvareno, do maksimalno jedne godine. Takav model imaju, na primjer, Slovenci i Španjolci.

U Njemačkoj se školovanje od 17. godine života pa nadalje prenosi u bodove koji donose veću mirovinu. Priznaje se maksimalno osam godina školovanja, a fakultet se ne mora ni završiti, dovoljno je polaziti ga određeni broj godina. Belgija i Austrija omogućile su studentima priznavanje vremena studiranja u konačni obračun mirovine, ali svaki mjesec svog školovanja moraju otkupiti. U Austriji se uz takav otkup može u prijevremenu mirovinu, a u Belgiji ne.

Fakultetski obrazovanih je poražavajuće malo, a i oni odlaze

“Ako je cijeli niz zemalja Europe našao model kako da prizna trajanje studija u radni staž, i to na više načina, i ni na čiji teret, a sve te zemlje mi gledamo u leđa i sve su nam dalje, onda ne vidim razlog zašto i Hrvatska ne bi razmišljala o tome kako da onaj najkvalitetniji, najobrazovaniji dio stanovništva zadrži u zemlji. Jer naši ljudi s najvišim obrazovanjem sve češće odlaze u inozemstvo. Ne odlaze nam električari, mehaničari, keramičari, oni sad ovdje imaju veću plaću i od ministara i od predsjednika Vlade, idu nam najobrazovaniji, koji onda svoje znanje vani naplate po priličnoj cijeni”, ističe Špika.

“S druge strane, dodaje, radnik u Hrvatskoj ima katastrofalnu produktivnost, dok taj isti radnik u zemljama koje se drukčije odnose prema obrazovanju, ima dvostruko ili trostruko veću produktivnost, a vrlo često se nalazi i u upravljačkim strukturama. Dok je u Hrvatskoj s 24 posto visokoobrazovanih to tabu tema, nabrojene države studiranje priznaju u radni staž iako imaju više od 40 posto obrazovanih”, dodaje predstavnik Umirovljenika zajedno.

Što učiniti?

“Ako se hoćemo ugledati na zemlje u okruženju koje imaju dvostruko veće mirovine i plaće, ne mislite li da bi od njih trebali pokupiti dobre stvari? Naš je prijedlog da Vlada razmisli o toj mogućnosti, pa u dogledno vrijeme, sukladno mogućnostima, počne o tome razmišljati. Mi smo u zadnjih 30 godina lošijim odnosom prema vrednovanju rada došli do toga da smo stvorili nevjerojatne razlike u plaćama i mirovinama. Ne može se to sad više popravljati, nema prostora ići na neoporezivi dio plaće da biste povećali neto plaću. Treba razmišljati da umjesto satnice koja je kod nas 12 ili 13 eura, a u susjednoj Sloveniji 23 do 24 eura, moramo dizati bruto plaću. Bez toga nema kruha”, ističe Špika.