‘Preživjela sam mnoge gubitke, ali neću moći bez muža koji umire’

Svi smo mi svjesni da se svatko od nas mora pripremiti na smrt voljenih, i svoju vlastitu. I doista je onako kako su stariji oko mene znali završavati razgovore o prolaznosti života, pa je i moj djed kad je umrla baka rekao: “Bila je bolesna i znao sam da će taj dan brzo doći, ali na odlazak voljenih nikad nismo i ne možemo biti spremni.”

Tuga i bol su neminovni, to je, uostalom, proces kojim se dostojno oprostimo od njih, otpustimo ih s ljubavlju, posložimo misli i nakon toga se potrudimo nastaviti sa životom.

Neki nas udarci ipak slome više od očekivanja, baš kao što je opisala čitateljica Quore koja se pita hoće li moći i kako će živjeti kad joj umre voljeni suprug. Do sada su je, može se pročitati između redaka, iz tuge i depresije nakon gubitka bliskih osoba izvlačili njezin suprug i bolestan sin, zbog kojih je morala skupiti snage za dalje. No sada, kad je suprug na samrti, boji se da više neće moći skupiti snage za dalje, za bolesnog sina.

Oči u oči gleda još jednu smrt

“U poznim godinama, čovjeku se dogodi da još samo postoji. Svi koje sam ikad voljela, umrli su, napustili me, ili oboje. Izgubila sam sve stričeve i tete, ujake i ujne. Izgubila sam bratića koji mi je bio poput brata, umro je od korone. Izgubila sam tri brata, majku i oca. Mog bivšeg supruga. Izgubila sam čak i nećake, i puno prijatelja”, piše ova žena o svojim gubicima.

“Sve što mi je ostalo je suprug i odrasli sin s poteškoćama u razvoju. Gledam oči u oči novu smrt – nakon 30 zajedničkih godina, umire mi suprug. Prošli tjedan liječnik mi je preporučio hospicij (ustanova za palijativnu zdravstvenu skrb gdje se štićenicima pruža najbolje moguća kvaliteta života do prirodne smrti op.a.). Toliko sam ljudi ispratila na onaj svijet, a već dugo znam i koliko je suprug teško bolestan – u pitanju su dani. Nisam i nikad neću biti spremna na njegov odlazak”, objasnila je navodeći da su je bol i tuga potpuno paralizirali.

Brak nije bio savršen

“Naš brak nije bio savršen i njegove poteškoće sa zdravljem su me do kraja iscrpile. Prije deset godina je zbog zdravstvenih problema postao impotentan. Od tada trpim njegovo svojevrsno odbacivanje, to je bila posljedica te disfunkcije. Tada se u našem odnosu izgubila apsolutno svaka intimnost. No, među nama je uvijek bilo još ono malo ljubavi zbog koje sam znala da ću, kad i njega izgubim, biti na velikom gubitku.”

“Biti ću na gubitku, a ne pričam tu o materijalnom svijetu. Štoviše, on je u jednom trenutku života bio izgubio primanja, a ja sam tu do kraja izvještila umijeće preživljavanja, jer sam morala organizirati naš život samo s jednim primanjem.”

Njeguje ga dvije i pol godine

“Prije dvije i pol godine dobio je rak kojeg je preživio nakon neopisivo teške borbe. No, liječenje je izazvalo teške posljedice uključujući vaskularnu demenciju, dva srčana udara, plućnu emboliju, više operacija. Stalno je bio u bolnici. Jednom se iz bolnice nije vratio 67 dana. Sve smo to preživjeli, a sada mu otkazuje srce i više nema dovoljno snage za život zbog svih oštećenja koja su se dogodila tijekom invazivnog liječenja.”

“Dehidriran je, lijekovi za razrjeđivanje krvi koje mora uzimati uzrokuju mu unutarnje krvarenje, zatajili su mu bubrezi, jedva diše I jetra mu ne radi. Sve se ovo dogodilo u rasponu od četiri, pet tjedana. Znam da me moj sin treba, ali nisam sigurna kako ću prebroditi i ovaj gubitak. Shrvana sam potpuno, ne mogu više smrti gledati u oči”, opisala je svoju životnu situaciju.