‘Kome pripada mirovina koju je moj muž zaradio, ako ne meni?’

Žene koje su radile 40 i više godina, na stresnim i odgovornim, a samim time i bolje plaćenim poslovima, zaradile su, razumljivo je, i nešto veću mirovinu. Nažalost, mnoge nam pišu da su ubrzo nakon umirovljenja ostale udovice.

Same snose sve troškove i osobito kad dođe sezona grijanja, shvate da im mirovine, iako prelaze 868,80 eura, nisu astronomske. Pa čak i da jesu, ljuti ih što uopće postoji limit za ostvarivanje prava na barem dio mirovine supružnika.

Na niz nepravdi koje trpi tako je ukazala i umirovljenica Karla. “Ostala sam udovica kad je naše dijete bilo staro samo tri godine, a danas, nakon 41 godine staža i nakon što sam u mirovinu otišla sa 65 godina života, imam takvu mirovinu da nemam ni pravo na dio muževe mirovine. Zašto, pitam, kad je on godinama uplaćivao u mirovinski fond?! Zato što je moja mirovina previsoka?! Zapravo smatram da je daleko niža od one kakva bi trebala biti s obzirom na posao koji sam radila i na to koliko sam izdvajala u mirovinski fond”, istaknula je umirovljenica kojoj mirovina prelazi zakonom propisanih 868,80 eura pa je to razlog zbog kojeg ne može ostvariti pravo na isplatu dijela obiteljske mirovine.

“Ja nisam ostvarila pravo niti na energetski dodatak, zar se ja ne trebam grijati? Mirovine kod nas doista jesu mizerija, znam da ljudi žive ne na granici siromaštva, već u velikoj bijedi i da, treba im pomoći, ali treba pomoći svima pravedno. Ovako sada netko s 15 godina staža dobiva gomilu beneficija, besplatan prijevoz, oslobođenje od participacije za zdravstveno, energetski dodatak, a mi koji smo odradili puni radni vijek i uplatili puno novaca u mirovinski fond, mi ne dobivamo ništa, već golu mirovinu. Razlika između nas se sve više smanjuje, a usklađenja mirovine jedva pokrivaju samo dio inflacije. Obavezno ću otići na protestni skup koji se trebao održati puno ranije, jer je neosjetljivost vladajućih prema umirovljenicima prevelika”, istaknula je naša čitateljica Karla.

Ima tu još nepravdi u slučaju gospođe Karle. “Rodila sam pred kraj studija i naravno, nisam još bila zaposlena pa nisam koristila ni porodiljni dopust. Eto, zato nemam pravo ni na dodatnih šest mjeseci staža. Pitanje koje se odmah nameće je – što je radila udruga umirovljenika kada je donesen tako diskriminirajući zakon?! Gdje smo sve mi ostale majke koje smo rodile i othranile svoju djecu, bilo u braku, bilo kao udovice?”, pita javno nadležne.

Kome pripada ono što je moj muž zaradio, ako ne meni?

Umirovljenica Pina nam piše: “Zar je moguće da predstavnici umirovljenika u suglasnosti s vladajućom strukturom mogu donijeti takve bestijalne, nepravedne i nepoštene odluke? Nepošteno je da se zbog jednog nepravedno postavljenog limita bilo kome oduzme pravo na korištenja dijela penzije supružnika!”

“One koji su taj zakon donijeli pitam jesu li se pri donošenju te odluke osvrnuli na težak i mukotrpan rad umirovljenika za 40 i više godina rada i izdvajanja?

“Kad se usporedim s onima koji ostvarili penziju, a nisu odradili ni jedan radni dan, koliko bi onda izračun mirovine trebao iznositi nama za 40 godina rada? Podizanjem najnižih mirovina i dijeljenje kojekakvih beneficija samo onima s malim mirovinama, izjednačiti će se najniže i sadašnje više mirovine. Ako su mirovine male onda ispravite njihov ključ obračuna!”

“Na kraju apeliram na najveću nepravdu – vratite nam obiteljske mirovine, bez limita! Naši su muževi silne godine davali u mirovinski fond, ali zbog preranog odlaska nisu iskoristili svoje pravo. Ako taj novac ne pripada preživjelom supružniku, kome pripada? Tužno i nepošteno”, piše nam gospođa Pina.

Za ni simboličan iznos?!

Umirovljenica Ana svoju je mirovinu zaradila radeći 41 godinu, nakon čega je ostvarila i pravo na starosnu mirovinu. Njezin suprug je svoju mirovinu uživao tek nešto više od godinu dana, a ona nakon njegove smrti nema pravo uživati ni najmanji postotak njegovog cjeloživotnog mukotrpnog rada.

“Mirovina mi prelazi iznos koji je propisan i ne mogu ostvariti pravo na makar i simbolični iznos obiteljske mirovine. Suprug je umro samo 15 mjeseci nakon što je otišao u mirovinu. Štoviše, sve donedavno HZZO mi je od mirovine uzimao i doprinos za zdravstveno osiguranje, a plaćam i dalje porez i prirez”, objasnila je svoju situaciju kojom je nezadovoljna.

Osjeća se, piše nam, kao “Marsovka u ovoj državi koja obilato na razne načine pomaže osobe koje u vrijeme kada su mogle, nisu doprinosile fondovima zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.”

“Stvarno sam razočarana i duboko povrijeđena takvim odnosom moje države. Poručila bi odgovornima, ako već kopirate njemački sustav mirovinskog osiguranja, onda znajte da postoji pravo na takozvanu grosse i kleine Witwe Rente (veliku i malu udovičku mirovinu), a vi nam ne date ništa. Toliko o ovoj temi koja će valjda jednog dana zaslužili više pozornosti”, poručuje umirovljenica Ana.