Mozaik
Kako popraviti odnos s odraslim djetetom koje vas je odbacilo?
Jedno zlatno pravilo, kaže Cushing, temelji se na načelu da prekid nije stvarno prekid ako obje strane ne daju svoj pristanak.
Kći, sada u tridesetima, prestala je razgovarati s vama nakon što ste prije desetak godina imali nesuglasice oko financija. Od tada ste nekoliko puta pokušali stupiti s njom u kontakt, želite popraviti odnose i vratiti vaš odnos na pravi put. Ali ona ne odgovara na vaše pozive, ne uzvraća poziv na ostavljenu glasovnu poštu. Osjećate se slomljeno, ljuto i bespomoćno.
Sheri McGregor može razumjeti osjećaj tuge i očajanja. “Nikada nisam mislila da će me moje vlastito dijete odbaciti”, kaže autorica knjige “Gotova s plačem: Pomoć i iscjeljenje za majke odrasle djece koja su se otuđila”.
“Ipak, jedno od moje petoro djece prekinulo je svaki kontakt sa mnom i s cijelom svojom obitelji. To je emocionalno razarajuće i nešto što nijedan roditelj ne očekuje niti je pripremljen za to”, kaže McGregor za AARP.
Stručnjaci se slažu da je primjetan porast otuđenja odrasle djece od jednog ili oba roditelja. Jedno istraživanje provedeno među više od 800 britanskih odraslih osoba koje se djelomično ili potpuno osjećaju otuđenima od jednog ili oba roditelja pokazalo je da otuđenje češće pokreću djeca. Uz to, više je ženske djece koja prekidaju odnose s roditeljima. Međutim, otuđenje od očeva traje duže: prosječno 7,9 godina, u usporedbi s 5,5 godina kod majki.
Istraživanje je pokazalo da znatno veći dio odrasle djece ne očekuje pomirenje, no neki roditelji nadaju se i vjeruju da, uz pravi pristup, mogu pronaći način da povrate odnos s djetetom. Stručnjaci za obiteljske odnose preporučuju određene načine kako stupiti u kontakt, ali i što izbjegavati.
Ne oživljavajte prošlost
Bonnie Cushing, klinička socijalna radnica i obiteljska savjetnica iz Montclaira u New Jerseyu, savjetuje roditeljima da ne šalju poruke ili e-mailove svojoj otuđenoj djeci, već da “rukom napisanom porukom na lijep način počnu pomirenje.” Ako vam pisanje rukom nije u krvi, onda ostavite kratku poruku na glasovnoj pošti svog djeteta. Ostanite jednostavni: Ne ulazite u razloge i objašnjenja situacije. Samo recite da ste zainteresirani za ponovno povezivanje i pitajte je li spremno za to.
Cushing primjećuje da se ponekad roditelji, kad pokušavaju smanjiti jaz, previše nametljivo ponašaju, previše objašnjavaju ili forsiraju svoju vlastitu verziju priče o prekidu veze. Često odraslo dijete ima dojam da su ti pokušaji uspostavljanja kontakta samo radi iscjeljenja roditelja, kaže Cushing. Uključivanje unuka u razgovor je još jedan način koji ne daje rezultate i muti vode. “Ponovno, čini se kao da je sve usmjereno prema roditelju i njegovim potrebama”, kaže ona. “Bolje je preusmjeriti fokus na način da roditelj preuzme neku odgovornost.”
Ostavite vrata otvorenima
Ali ako niste sigurni kada ili hoćete li dobiti priliku za ispriku, barem možete pokušati premostiti jaz, bez ikakvih uvjeta. Umjesto da “dopustite tišini da prožima”, možete održavati odnos poštovanja s rijetkim, ali iskrenim pokušajima uspostavljanja kontakta”, kaže Cushing. To govori vašem djetetu: “Dok sam živ(a), mi smo povezani.” Iako se možda nećete ponovno povezati onako kako biste željeli, pokazali ste da vam je stalo.
Ovaj savjet bi trebali poslušati i otuđeni braća i sestre te prijatelji. Osobito ako nije bilo ozbiljnog zlostavljanja, bilo fizičkog ili na drugi način, često se preporučuje uložiti napor u ponovno povezivanje. Sitne nesuglasice ne bi trebale spriječiti pomirenje nakon razdoblja smirivanja.
Budite realni
Postavite realna očekivanja. Kako kaže McGregor, svi roditelji griješe. “Većina odraslih osoba, uključujući roditelje odrasle djece koja su se otuđila, znaju kako su njihovi roditelji griješili, ali i kako su sami pogriješili u odgoju djece. Istodobno, imajte na umu vlastite potrebe. Ponekad čujem od roditelja da kažu kako bi učinili sve da vrate sina ili kćer”, kaže ona. “Takav stav nije zdrav jer stvara nepošten odnos.”
Kada se pokušavate povezati, dobro je smanjiti vlastita očekivanja. McGregor upozorava da ne pretpostavljate da će doći do pozitivne promjene. “Prečesto roditelji dobiju poruku, na nju odgovore, a onda opet nastupi tišina. Ako pokušaju dogovoriti sastanak, mogu biti ignorirani.” Dapače, britansko istraživanje iznosi razoran statistički podatak da više od 70 posto odrasle djece ne očekuje niti planira pomiriti se s roditeljem. Ponekad je “pristajanje na odluku odraslog djeteta jedini razumni izbor”, kaže McGregor.
Činjenica je da će svako pomirenje zahtijevati napor, strpljenje i snagu. Umjesto da sve nade polažete u potencijalnu poruku, “nemojte dopustiti da vas otuđenje definira ili određuje vaš život”, savjetuje ona. “Pomozite si sada i bit ćete bolje pripremljeni kada ili ako dođe do pomirenja.” McGregor preporučuje da preusmjerite pažnju na sebe i ostatak svoje obitelji, da se povežete s drugima i aktivno oblikujete svoju budućnost.
“Jedno zlatno pravilo”, kaže Cushing, “temelji se na načelu da prekid nije stvarno prekid ako obje strane ne daju svoj pristanak.”