Kada pobrati crveni luk i kako ga skladištiti da potraje cijelu zimu

Luk, temeljna namirnica regionalnih kuhinja, lako se uzgaja i gotovo uvijek daje urod koji može zadovoljiti naše potrebe. Nakon što se pobere, mjesecima se čuva uz odgovarajuće skladištenje. Bez obzira što plačemo kad ga režemo, luk iz naših vrtova prava je radost u zimskim mjesecima. Jer ono što uzgojimo sami, nema cijenu.

Iako vrtlari u svojim grupama na društvenim mrežama često pitaju kako uskladišti mladi luk, naum je to od kojega valja odmah odustati. Mladi luk se koristi kad je svjež i može ga se skladištiti u hladnjaku tek nekoliko tjedana, ako i toliko. No ako lukovice pustimo da sazriju, očvrsnu i postignu određenu količinu suhe tvari, dobili smo vrijedno povrće koje nam može davati važne minerale tijekom cijele zime. Osnovno pravilo kaže da je luk zreo kada mu se posuši nadzemni zeleni dio.

To je trenutak kada ga valja pobrati i staviti na sušenje kako bi se nekoliko vanjskih listova lukovice isušilo. Te suhe ljuske će štiti lukovicu od daljnje isušivanja i propadanja. Ovako pripremljen luk manje će napadati bakterije i plijesni.

Što nakon berbe?

Raširite pobrani luk u jednom sloju na čistu, suhu površinu u prozračnu prostoriju. Može poslužiti i natkriveni dvorišni dio koji će zaštiti urod od pljuskova i rose. Pustite ga da se suši dva ili tri tjedna dok se “vratovi” lukovica ne osuše, a vanjski listovi ne postanu šuškavi i poput papira. Kada to postignete, možete ga skladištiti na nekoliko načina. No, prvo odbacite sve što pokazuje znakove propadanja ili ima meka područja. Izdvojite lukovice koje imaju “debele vratove” i prve ih trošite. Takve lukovice slabo se skladište zbog previsokog udjela vode.

Rešte, čarapa ili košara

Zabavan način spremanja luka za zimu je staviti ga u staru najlonsku čarapu. Između svake lukovice valja napraviti čvor tako da lukovice ne sjede jedna na drugoj. Potom valja objesiti najlonku kako bi nesmetano oko nje cirkulirao zrak. Kada zatrebate luk, samo odsijecite dio najlonke s lukovicom.

Drugi način skladištenja je držanje u košarama ili plitkim sanducima. Bilo koja posuda će poslužiti sve dok postoji protok zraka.

Treći način je pletenje u tradicionalne pletenice ili rešte i vješanje u hladnoj i prozračnoj prostoriji. Način je to na koji su luk skladištile naše bake. Osim što je praktičan, vrlo je dekorativan. Ipak, valja paziti da se ne upletu nedovoljno posušene lukovice, a posebno ne lukovice s “debelim vratovima” u kojima je visok udio vode.

Gdje čuvati?

Svi poljoprivredni proizvodi najbolje se čuvaju u hladnijim uvjetima koji usporavaju proces truljenja. Luk treba držati na temperaturama od 0 do 4 Celzijeva stupnja, no malo koje domaćinstvo ima hladnjaču koja konstantno održava takve uvjete.

Negrijani podrum ili garaža su dobar izbor sve dok temperature ne padnu toliko nisko da se luk može smrznuti. Prostorija treba biti suha s niskom vlagom zraka kako bi se spriječilo truljenje i plijesan. Duljina čuvanja ovisi o postignutim uvjetima, no uglavnom se radi o nekoliko mjeseci.