Iako se često ističe sukob između snaha i sverkva kao stereotipan obiteljski izazov, jednako tako i sukobi između zetova i punica mogu značajno utjecati na obiteljsku dinamiku. Posebno se to događa kada zetovi ne pokazuju dužno poštovanje prema punici i puncu te ponekad zaboravljaju iskazati zahvalnost za pruženu podršku.
Takvi sukobi mogu stvoriti napetost i narušiti harmoniju unutar obitelji pa se čini da je situacija, o kojoj je teško razgovarati s poznatim osobama i prijateljima, nepopravljiva.
Tako je naša čitateljica Jana osjetila potrebu podijeliti s nekim svoje razočaranje zetom, ali i kćerkom, a iz svake njene riječi izbija ogorčenost obiteljskim okolnostima. Kaže, situacija je takva kakva jest, a jedina nada u neku sretniju obiteljsku budućnost su joj unuci. Sve je počelo, govori nam, kada im je u stan ušao muškarac u kojega se zaljubila njihova kći.
“Ni dan danas ne znam što naša kći vidi na njemu. On je zlo od čovjeka. Nema nikakve manire, pravi je hodajući užas. Ne zna ni pozdraviti kad dođe u kuću, a isto je i kada odlazi.”
Jana navodi da su kći i zet živjeli s njom i suprugom nakon vjenčanja, odselili su se pa su se opet vratili. “Nisu imali za podstanarstvo. Primili smo ih natrag samo zbog unuka, a to je bila velika greška. Kod nas su s djecom bili pet godina, hranili smo ih, plaćali režije i odijevali unuke. Ništa nismo tražili zauzvrat. Sedmero nas je živjelo u 55 kvadrata stana.”
Odlazak u Njemačku
Kako nije pronašla posao u Hrvatskoj, kći se zaposlila u Njemačkoj, a za njom su otišli suprug i djeca. Uskoro je i suprugu našla posao, a unuci već pet godina idu u školu u Njemačkoj i jako su dobri đaci.
“Volimo svoje unuke, radujemo se kad nam dođu u posjet. Jedva čekamo školske praznike da nam dođu. I kad dođu po njih, njihovi roditelji ne kažu niti ‘hvala’. Bila bi to lijepa gesta. Sama kultura to nalaže, ali ništa. Financijski smo im pomagali i kad nisu živjeli s nama, ali našem zetu to ništa ne vrijedi. Ološ ostaje ološ”, piše naša čitateljica. Dodaje da ima osjećaj kako zet nju i njenog supruga smatra “običnim smećem”.
“Ako kćeri damo kakav savjet, ona odmah bukne i postane svadljiva. Digli smo ruke od svega, ništa više ne govorimo. Jednom nam je rekla da joj se ne miješamo u brak. Ali, zar je to miješanje u brak, ako dajete dobronamjeran savjet za djecu? Naime, unuku je bilo loše i povraćao je. Inzistirala sam da idu na hitan prijem u bolnicu. Bili su bijesni na mene, ali su svejedno otišli. I bila sam u pravu, mali je završio u bolnici na par dana zbog rotavirusa”, kaže gospođa Jana uz napomenu da je takvih situacija bilo još te da su kći i zet to protumačili miješanjem u njihov brak.
“S njima smo prošli brojna razočaranja. Znam da će ih biti još. Ali trpimo zbog naših unuka. Da nema njih, ‘otpilili’ bismo i zeta i kćer zauvijek. Jedina nada su nam naši unuci i nadam se da nas neće i oni razočarati”, stoji na kraju ispovijesti naše čitateljice Jane. Što biste vi učinili na njenom mjestu?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
