Povjerljivo
Ovoliko sam u 11 godina izgubila zbog penalizacije mirovine
Doista je nebrojeno mnogo umirovljenika koji nam pišu da su, najčešće ne svojom krivicom, otišli u prijevremenu mirovinu. Većina ih je dobila otkaz na dotadašnjim poslovima, a bili su u kasnim pedesetima odnosno na pragu šezdesetih, kad ih više nitko nije htio zaposliti za stalno. Iako se danas za rad traže i umirovljenici, prisjetimo se da na tržištu rada primjerice uslijed i nakon krize 2008. nije bilo nimalo bajno. Zato danas ti umirovljenici ispaštaju malim mirovinama i žale se na niz nepravdi.
Prijevremeno umirovljeni ne žale se samo na male mirovine, već i na to što se penalizacije na njih ne ukidaju nakon što dostignu uvjete za starosnu mirovinu; odnosno kad navrše 65 godina života. Drugi veliki problem muči majke koje su se umirovile prije 2019. godine i ne priznaje im se šest mjeseci staža po rođenom djetetu. Donosimo što su nam sve o svojoj situaciji povjerili naši prijevremeno umirovljeni čitatelji.
Gospođa koja je sebe nazvala Tessa nam tako piše: “I ja sam otjerana u prijevremenu mirovinu, a ona iznosi 340 eura. Bilo bi lijepo da nam nakon 65. godine života ukinu penalizaciju. Mnogi poput mene nismo išli svojom voljom u mirovinu! Istovremeno gledam kako se pojedinci bogate na grbači radnika. Ali ima Boga, svakoga dostigne božja kazna.”
Penalizacija je nesmiljena
Umirovljenica Mila piše nam da je u mirovini 11 godina. “Moja mirovina nije loša, ali ipak moram reći mi je penalizirana jer sam otišla u prijevremenu. U startu su mi ukinuli 893 kune iliti 119 eura! Nisam ni računala koliko bi ti penali iznosili danas. Računajte s ovim koliko sam u ovih 11 godina platila svoju odluku! Nije li to lopovluk, uzimaju mi ono što sam zaslužila. To je moje, a ne njihovo!” upozorila je gospođa Mila. Izračunali smo tako da je u 11 godina gospođa Mila na ime penalizacije izgubila čak 15.708 eura!
U prijevremenu mirovinu je gospođa Tonka otišla kad je napunila 57 godina života i ostvarila 37 godina staža. “Radila sam u namjenskoj proizvodnji jedne naše velike firme. Ta je firma otišla u likvidaciju, i to nakon petogodišnje borbe za isplatu zaostalih i zarađenih plaća. Tada sam imala 47 godina. Završila sam na Zavodu za zapošljavanje. Smatralo me se prestarom za bilo koji normalan posao osim za agenticu u osiguranju. Imam srednju stručnu spremu”, piše nam u kakvoj se situaciji našla. Uspjela je ostvariti još deset godina staža, a onda je, s 57 godina, zatražila izračun mirovine – iznosio je 1.507 kuna, ravno 200 eura. “Sada, nakon punih 13 godina u mirovini, uz sva povećanja nisam dostigla ni 300 eura”, povjerila nam je razočarana gospođa Tonka.
“Kažnjeni smo, razočarana sam”
Umirovljenica Ljubica također je jedna od onih koji se pitaju zašto oni koji su radili preko 35 godina nemaju pravo na ukidanje penalizacije kada navrše 65 godina. “Mi koji smo se umirovili prije 2019. zakinuti smo i za pravo staža za svako rođeno dijete. Jako sam razočarana. Kao da smo kažnjeni. U 65 sam godini života, a u mirovinu sam otišla sa 57 godina života i 37 godina staža”, piše nam.
Gospođa Marina još je jedna u nizu umirovljenica i umirovljenika koji u prijevremenu mirovinu nisu išli svojom voljom, već su otkaz dobili u vrijeme kad ih u kasnim pedesetima više nitko nije htio zaposliti. “Imam 35 godina staža i već sam šest godina u prijevremenoj mirovini jer se kuhinja u firmi u kojoj sam radila, zatvorila. Primam mirovinu u iznosu od 350 eura. Ni meni nije priznato pravo na staž po rođenom djetetu. Prvo mi je dijete umrlo jer sam rodila sa 7 mjeseci, a drugo, kći, je s posebnim potrebama (autizam, izgubila je sluh na lijevo uho zbog perforacije bubnjića, ima veliku dioptriju od -17, kratkovidnost). Kći je danas odrasla, radi i ima 20 godina staža.”
“Mene zanima zašto mi nemamo pravo na dodatnih 6 mjeseci staža po djetetu, zar mi nemamo nikakva prava što se tiče benificija? Nikad nisam koristila niti skraćeno radno vrijeme, niti dječji doplatak niti bilo kakvu novčanu naknadu za invalidnost kćeri. Pa zar su naša djeca djeca drugog reda, zar mi nismo roditelji i odgajatelji jer smo sami podizali svoju djecu?!” piše gospođa Marina.
Prijevremenu mirovina invalida rada i dragovoljca – 170 eura
Tešku životnu priču s nama je ukratko podijelio i umirovljenik Božo. “U 43. godini sam ostao nesposoban za rad zbog radne nezgode. Tada sam zadobio višestruke prijelome kralježnice i druge ozljede po cijelom tijelu kao i oštećenje živaca na kralježnici. Poslije se tome pridružila jaka depresija i druge psihičke promjene pa su liječnici psihijatri dijagnosticirali trajne promjene osobnosti i PTSP. Dragovoljac sam Domovinskog rata HVO postrojbi. Nakon osam godina liječenja i rehabilitacije, bez povoljnog učinka, dobio sam prijevremenu mirovinu od 170 eura, bez procenata ozljede na radu. Žalosno da invalid rada i dragovoljac iz Domovinskog rata doživi ovakav rasplet događaja. Bio sam prisiljen tužiti mirovinsko zbog nepravde koja me opsjeda dan i noć”, požalio nam se gospodin Božo.
Gospođa Seka je u mirovinu otišla sa 58 godina života, iz razloga što je njezina trvtka otišla u stečaj. Umirovljena je 2017. godine, a kao majka troje djece ne može shvatiti zašto i ona nije dobila svojih 18 mjeseci dodatnog staža. Zakonsku odrednicu da se priznaje od 2019. smatra nepravednom. Za 32 godine rada je zbog prijevremenog umirovljenja dobila, kako ona to s punim pravom naziva, kaznu. “Primam 245 eura mirovine. E, blagostanje!” napisala je.
“Ista mirovina za 27 i 37 godina staža”
Umirovljenica Katarina nam piše: “Moje iskustvo nije baš tako jadno, ali nije ni daleko od mizerije u kojoj živi većina umirovljenika. Naime, ja sam pošteno odradila 36 godina staža, a moj krimen je taj što sam otišla u prijevremenu mirovinu sa 55 godina života. Na početku, prije 12 godina, mirovina mi je iznosila 1.800 kuna (239 eura), da bi u ovih 12 godina narasla za 500 kuna (66 eura). Kad taj iznos podijelite na 144 mjeseca, ispada da mi je mirovina mjesečno rasla oko 35 kuna (4,6 eura).”
“Ta nepravedna penalizacija za one koji su otišli u prijevremenu mirovinu trebala bi biti ne duža od 65 godina, koje su potrebne za odlazak u redovitu starosnu mirovinu. Trebalo bi to revidirati i donijeti pravednije zakonsko rješenje. Uostalom, ja sam trebala za punu starosnu mirovinu raditi još nekih pet godina, a radnog staža sam imala dovoljno. Moja mirovina je skoro izjednačena s mirovinama ljudi koji su radili 27 godina, ali su otišli u starosnu mirovinu. Ponovit ću da smatram da je meni i svima nama koji smo u istoj situaciji učinjena velika nepravda koju bi čim hitnije trebalo ispraviti!”
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!