Sjećate li se svojih ljetnih raspusta? Tih godina, nakon što smo pokupili učeničke knjižice, započinjalo je dugo toplo ljeto kojem se u dječjem mjerenju vremena nije nazirao kraj. Naizgled beskonačan niz sretnih dana ispunjenih suncem i igrom naglo je prekidao početak nove školske godine.
No uvijek nam je ostajalo to iduće ljeto koje ćemo provesti s prijateljima, možda na selu kod bake i djeda. Danas, 30 ili 40 godina kasnije, roditeljski stilovi su se promijenili pa neki dugi ljetni raspust na selu ili moru, daleko od roditelja, svode pod zanemarivanje, pa čak i napuštanje, djeteta.
Upravo je to konstatirao jedan korisnik hrvatskog dijela Reddita. “Baka i djed žive na moru. Kada škola završi, unuk cijelo ljeto bude kod njih, dok rastavljeni roditelji svaki sa svojim novim partnerima idu na godišnji odmor na more i u inozemstvo, bez dotičnog djeteta. I tako godinama”, kratko je opisao situaciju koju ne smatra normalnom.
“Vodite li vi svoju djecu na godišnji odmor ili odmarate bez djece? Zar ne bi bilo logično da pokupe malog od bake i djeda i odvedu ga sa sobom. I onda ga ponovno vrate kod bake i djeda kada im završi godišnji odmor? Može li se ovo nazvati roditeljstvom?” zapitao je rezignirano. Očekivano, ova je tema izazvala cijeli niz reakcija. U nekima su se možda reflektirale i traume teškog odrastanja, no neke su nas doslovno katapultirale u prošlost koje se rado prisjećamo.
Bolje da su kod onih koji ih vole
“Ono kad napraviš dijete jer zamišljaš da će ti loš brak učiniti boljim. Onda skužiš da su s djetetom pukotine još veće, rastaneš se i želiš imati što manje veze s bivšim brakom i djetetom. Nije uvijek tako, ali je čest slučaj. Kako bilo, ako roditeljima toliko nije stalo, onda je djetetu bolje da bude s nekim tko ga voli. U neku ruku, bolja je verzija kada ljudi priznaju da ih umara roditeljstvo pa je dijete s nekim koga je briga, umjesto da se osjeća neželjeno”, stoji u jednom odgovoru.
“A gle, sve ovisi o starcima i zašto to rade. U mom slučaju, dobrih deset godina za redom, 1. lipnja bi me stara ostavila kod bake, a 1. rujna bih se vratio u Zagreb kod nje. Kao klinac, uvijek sam imao osjećaj da je jedva čekala to ljeto da me se riješi. S godinama sam to i potvrdio”, dodao je drugi redditor.
Najljepši dani života
“Doslovno sam živio najbolji život ljeti kod bake i djeda. Nema roditelja, s bakom i djedom sam igrao karte navečer, gledao Jamesa Bonda sa djedom, more po cijeli dan. Niti brige, niti problema. Volio bih se vratiti u to vrijeme”, stoji u jednom pozitivnom komentaru dok se drugi sudionik rasprave podsjetio bolnih završetaka ljeta: “Najljepše doba života mi je bilo kad sam cijele praznike provodio kod bake i djeda. Plakao sam kad sam se morao vratiti doma.”
“Mene je baba tukla kao vola (opravdano) jer sam stalno kasnio doma. Ništa mi nije dala slatkog za jesti niti mi je kupovala igračke, samo kupus, zelje, grah i povrće. Obožavao sam taj period jer sam se družio s ekipom i svaki dan smo nešto radili – nogomet, pandura i lopova, bela, stripovi, lovice, što god. Izmišljali smo igre i bilo je stvarno super. Starce doslovno nisam vidio po tri mjeseca niti su mi falili. Niti znam što za to vrijeme radili. Bio sam sretan kad sam ih vidio, ali nije da sam bio tužan s bakom i djedom. To su dvije različite sreće”, stoji u još jednom sentimentalnom povratku u prošlost.
“Jedva sam čekao ljeto da ih ne vidim tri mjeseca. Radili smo kolibe po šumama, pecali po potocima, pokušavali s lukom i strijelom loviti fazane, a kad smo našli starog Tomosa, doveli smo ga u red i vozikali se po selu. Ma sve bih dao da mogu opet tako barem jedan tjedan godišnje živjeti”, sažetak je ljeta i iz naših sjećanja.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
