David (85): ‘Ja da se izležavam u mirovini? Recite mi, kad?!’

Sjedite li doma, mislite što ćete finoga pojesti, drijemate li nakon obroka, gledate li sapunice? Ovo pitanje mnoge umirovljenike, zaključili smo čitajući njihove odgovore, dobrano ljuti. Da, znamo svi da ima pasivnih, ali ima i nevjerojatno aktivnih umirovljenika, čak i u devetom pa i desetom desetljeću života! Evo što su umirovljenici iz različitih dijelova svijeta pisali o raspolaganju svojim vremenom:

David (85)

Gospodina Davida ovo je pitanje baš razljutilo. “Sigurno se šalite, ma kakvo izležavanje! Kad? Imam 85 godina i uglavnom održavam isti dnevni raspored kao i kad sam radio! Ustajem već u 5.15, odgovaram na e-poštu, vježbam, prošećem nekoliko kilometara i nakon toga doručkujem. Potom neko vrijeme čitam, ako treba obavim neke kućanske poslove, obrijem se i otuširam, obavim neke sitne poslove oko kuće, unutra ili vani, ručam. Onda odspavam nekih desetak minuta, a zatim se uhvatim ukoštac s nekim projektom ili sviram klavir. Još se ni ne okrenem, već je vrijeme za pripremu večere. Dok večeram bacim oko na televiziju, potom pospremam kuhinju. Prije spavanja malo čitam, zaspim i… začas je opet vrijeme za ustajanje!” opisao je svoje aktivnosti umirovljenik David.

Linda (68)

Umirovljenica Linda sva je izvan sebe od, kako piše, suludog posla. “Protekla dva tjedna čistila sam dva skladišna prostora koji svjetlo dana nisu vidjeli već 40 godina. Naše obitelji se svih ovih godina nije mogla nositi s nagomilavanjem stvari i kompulzivnom kupovinom naše preminule majke. Nakon skladišta, bacit ću se na čišćenje njezine kuće. Tko ima vremena besposličariti kad ima toliko toga za raditi? Da ne spominjem da ću se veseliti, jednom kad bude vremena, otvaranju nekih dragulja iz skladišta, poput još zapakiranih ploča Beatlesa, Chubbyja Checkera i drugih”, piše umirovljenica Linda.

Ema (80)

“U svibnju ove godine napunila sam 80 godina, a i dalje sam iznimno aktivna. Svako jutro ustajem u 5.30. Čitam dok pijem svoju kavicu, a poslije idem u teretanu. Nakon toga vozim taksi; Uber ili Lyft. Upoznajem puno zanimljivih ljudi i istovremeno zarađujem novac. Suprug i ja uživamo u istraživanju novih mjesta, nedavno smo se vratili iz Meksika. I dalje aktivno sudjelujem u životu crkve. Očekujem da ću živjeti još vrlo dugo”, napisala je gospođa Ema.

Adrienne (67)

I Adrienne je među onima koji su se grohotom nasmijali na pitanje jesu li od onih koji samo spavaju, jedu i gledaju TV! “Ustajem prije 5 sati, pa sat i pol u miru ispijam veliku šalicu kave. Zatim vozim 56 kilometara do posla gdje radim puno radno vrijeme. Naime, dadilja sam dvjema sestrama, jedna ima pet, druga tri godine. Putem kući stajem u trgovini, kupim što trebam. Večeram s partnerom, odem u brzu šetnju, provjeravam e-mailove, provjerim kako stoje moje investicije, malo počistim po kući i već je vrijeme za spavanje. Subotom se rano budim i čistim našu veliku kuću i okućnicu, pripremam doručak, a zatim izlazim – katkad su na redu obaveze, katkad i zabava. Planiram raditi barem do svoje 70-te godine, a zatim tražiti prilike za volontiranje”, puna je života Adrienne.

Merike (78)

Umirovljenica Merike u kasnim je 70-ima, sretna jer je još uvijek u dobroj formi i relativno zdrava. Kako piše, mnogi je znaju kritizirati kad je vide da trči niz stepenice. Ne može si pomoći, jer je puna života. Kako je objasnila, imala je i ona krizu – potonula je bila nakon suprugove smrti, ali se, srećom, pridigla.

“Nakon što mi je umro suprug s kojim sam živjela 40 godina, tugovala sam pet godina , a onda sam donijela neke nove odluke. Jedna od njih bila je da neću više živjeti sama. Prijavila sam se na internetsku stranicu za upoznavanje, pretpostavljajući da ću među osobama iste dobi pronaći one koji su u životu jednako znatiželjni kao i ja. Razmišljala sam, ako već ne mogu pronaći ljubav, sigurno mogu pronaći barem nekoga za društvo – ili avanturu. I tako sam u proteklih pet godina posjetila tri različita kontinenta s divnim partnerima”, opisuje. I dok je nekoliko njezinih prijašnjih partnera preminulo, prije dvije godine dogodila joj se prava ljubav.

“Upoznala sam nevjerojatnog muškarca. Mislim da napokon shvaćam što se misli pod izrazom ‘srodna duša’. Za nas je život pun lijepih iznenađenja. Kad ne analiziramo svoje živote i svjetsku politiku, što zna potrajati satima, slijedimo druge svoje strasti: ja slikam i pišem, on voli sportsku rekreaciju i politiku.”

“Imam prijatelje koji su odlučili biti sami, i koji da, jedu, spavaju i gledaju televiziju, ali  imaju i prijatelje. Kada sam bila mlađa, često sam primjećivala kako se starije osobe druže i kako su topli i velikodušni jedni prema drugima. Sada sam se i ja pridružila toj zajednici. Kada čitam o krizi usamljenosti u svijetu, osjećam se vrlo tužno. Biti povezan s nekim, osjećati pripadanje nekome, to je, shvatila sam s godinama, najdublja potreba za osjećaj sreće i uspjeha”, piše Merike. A vi, u kojim aktivnostima prolaze vaši dani?