Čitajući ispovijesti naših umirovljenica koje se do posljednjeg atoma snage fizički i psihički iscrpljuju uslijed brige o unucima, gospođa Barbara osjetila se ponukanom da nam ispriča i svoje iskustvo – lijepo, bez imalo stresa u prizvuku.
“Priče tih prezauzetih baka potakle su me da napišem svoju priču. Moj suprug i ja živjeli smo u velegradu, odgojili smo sami dva prekrasna sina. Danas imamo i dvije predivne snahe i unuke”, otkrila je na samom početku.
Kad su postali baka i djed, gospođa Barbara i njezin suprug bili su još u punoj snazi. ”Imali smo 50 godina i svu sreću ovog svijeta. Oko svega sam mladima htjela i mogla pomoći, biti im na usluzi, kuhati, prati… I onda su mi sinovi i snahe lijepo dali do znanja i rekli: ‘Mama, mi imamo našu djecu sada kad smo potpuno spremni na to, a vi, bake i djedovi, niste tu da odgajate unučad. Za to postoje roditelji'”, povjerila nam je gospođa Barbara.
Dugo je nudila pomoć
Sin i snaha, doznajemo, imaju zahtjevne profesije i na poslu su na visokim su pozicijama. “Snaha povremeno radi i noću jer ima dežurstva. Ja sam u tim situacijama dugo forsirala i nudila pomoć sinu, da mu olakšam malo, a osobito sam se gurala ako je unučica bila prehlađena. Odgovorio bi mi da će mi djevojčicu dovesti čim ozdravi, a dok je bolesna, oni će kao roditelji brinuti o njoj”, opisala je ova baka.
Djecu joj unatoč tome, napominje, nikad nisu branili, nauživala ih se. “Kad se slave rođendani svi smo zajedno kod nas. Jednako tako za blagdane, uvijek se ide kod bake i djeda, uvijek bude veselja uz pjesmu i smijeh. Nitko sretniji od mene”, ispričala je nadalje.
Potom se osvrnula na ispovijesti baka o kojima smo pisali, a koje jedva imaju vremena disati od posla oko unučadi. “Imam i ja prijateljice iz mladosti s kojima se više ne družim jer svaki dan već u ranu zoru trče od jednog do drugog sina jer moraju čuvati unuke. Kad jednu od njih pitam kako je provela vikend, onda odgovori – u sudoperu. Žali se da ne stigne ni kod frizera! Tada shvatim da su mene moji sinovi i snahe naučili da se ponašam drugačije i da razmišljam drugačije”, pripovijeda nam.
Sretna i nasmijana baka
Potom je napisala da su nju njezini najmiliji potaknuli da na život gleda kroz ružičaste naočale. “Meni je snaha rekla da sam ja svoju zadaću uspješno odradila kad sam dobro odgojila svoju djecu. U startu mi je dala do znanja da smatraju da je red na njima da sada i oni tako brinu o svojoj djeci. I rekla je da nam svi žele uljepšati starost – neka ja samo budem sretna i nasmijana baka. Sjećam se i kad je rekla da je djecu rodila za sebe, ne za nas”, napisala je mama, svekrva i baka Barbara.
Potom je otkrila da su njezini unuci sada već veliki, ali i da je uspjela izgraditi divan odnos s njima. “Danas vrijeme s unucima provodim u dugim šetnjama i razgovorima, ili se suprug i ja nađemo s njima u gradu na ručku, obožavaju nas, kao i mi njih. Išli smo često zajedno i na godišnji odmor, čak i na nekoliko putovanja. Zar to nije ljubav i poštovanje prema baki i djedu od strane djece? Pa mi smo svi sretni i zadovoljni. Ne osuđujem one koji rade drugačije, ali svima poručujem da je u redu da roditelji služe za odgoj djece, kao i da se bake i djedovi s njima nađu povremeno, kad se zažele jedni drugih. Na taj način uživaju međusobno i sasvim si opušteno uljepšavaju živote”, smatra naša vjerna čitateljica Barbara.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
