Vijesti
Svi se pjene oko partizanskih mirovina. Zašto im ne smetaju ustaške?
Kritičari partizanskih mirovina ne prebrojavaju ustaške mirovine, ne propitkuju tko ih prima ni kako je došlo do tih isplata, ne tvrde da mirovine primaju ustaški unuci i ne misle da je nemoralno isplaćivati mirovine nekadašnjim deklariranim fašistima.
Rasprava o takozvanim partizanskim mirovinama kao da nema kraja. Više od 30 godina hrvatski političari s desne margine pokušavaju na ovoj temi ušićariti pokoji glas, dok portali s vremena na vrijeme iznova glođu ovu davno očišćenu kost.
Očekivano, ni komentatori na društvenim mrežama ni u 2023. godini nisu odustali od “unuka koji prima dedinu partizansku mirovinu”. Još uvijek se traži to mitsko biće za koje svi znaju da postoji, tu je negdje među nama, no nitko ne zna kako se zove, ni kako izgleda. Poput kakvog komunističkog Jetija koji nas promatra iz sjene.
Kao u filmu Harolda Ramisa, i na sam Dan antifašističke borbe probudili smo se u “beskrajnom danu” tijekom kojeg su se prebrojavale partizanske udovice, analizirao se poguban utjecaj partizana na mirovinski sustav, a u bazenu hrvatskih Facebook komentatora zaronjeno je do najdubljih filozofskih dubina. “Je li antifašizam zaista bio antifašizam”, zapitali su se dojučerašnji stručljaci za epidemiologiju, a odnedavno i klimatolozi školovani u najprestižnijim Facebook grupama.
Svima pobrojanima, zajedničko je jedno: ne prebrojavaju ustaške mirovine, ne propitkuju tko ih prima ni kako je došlo do tih isplata, ne tvrde da mirovine primaju ustaški unuci i ne misle da je nemoralno isplaćivati mirovine nekadašnjim deklariranim fašistima. Ustaše, razumljivo, i u 2023. godini odišu mladenačkom svježinom pa nikome ne pada na pamet pitati kako je moguće da ih uopće ima. “Jesu li fašisti zaista bili fašisti”, tek će se nevino zapitati pokoji mudrac izrastao na plodnom intelektualnom supstratu društvenih mreža.
Koliko se ustaških penzija isplaćuje?
Pa ipak, za one rijetke koje to zanima, reći ćemo da je prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pripadnicima poraženih vojski iz drugog svjetskog rata u svibnju isplaćeno 1.935 mirovina s prosječnim iznosom od 431 eura. Kategorija u kojoj se isplaćuju ove mirovine po posebnim propisima nazvana je “Hrvatska domovinska vojska”.
Kada je uvedena mirovina za ustaše i domobrane?
Zastupnički dom Sabora 1993. godine donio je izmjene i dopune Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju prema kojem se staž računa u dvostrukom trajanju vremena koje je osiguranik proveo u sastavu Hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945., odnosno, u zarobljeništvu kao pripadnik hrvatske domovinske vojske u tom razdoblju, kao i vrijeme provedeno u zarobljeništvu u razdoblju od 16. svibnja 1945. do otpuštanja iz zarobljeništva.
Time je ovoj kategoriji osiguranika praktički omogućeno da imaju više ratnog staža od recimo partizana kojima se staž priznaje od početka do kraja rata, također u dvostrukom trajanju. Zakon je donesen jednoglasno i bez saborske rasprave.
Zašto “Hrvatska domovinska vojska”?
Riječ je o povijesnom falsifikatu, jer Hrvatska domovinska vojska nije nikada postojala. Oružane snage Nezavisne države hrvatske sastojale su se iz domobranstva, ustaške vojnice i oružništva te drugih manjih segmenata poluvojne organizacije. Jasno je kakvu bi reakciju međunarodne zajednice izazvala vijest da Hrvatska uvodi posebne mirovine za poraženu kvislinšku vojsku (ustaše), koja je ujedno imala i stranački karakter pa se pribjeglo ovom nazivu koji obuhvaća sve i prikriva sve.
Neki tvrde da ustaše ne ulaze u ovu kategoriju?
Među njima je i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je 1993. godine prilikom donošenja zakona bio predsjednik Sabora. “Obrazloženje za taj zakon bilo je da mirovine trebaju dobiti preživjeli domobrani jer oni su bili mobilizirani u NDH-azijsku vojsku i na njih se to odnosilo, na one koji su mobilizirani, a ustaše su bili stranačka vojska i na njih se to ne odnosi”, rekao je je Mesić u svibnju 2015. za Novu TV.
Pa ipak, u službenom obrascu za “vađenje” podataka iz Hrvatskog državnog arhiva treba upisati je li tražitelj mirovine u 2. svjetskom ratu bio pripadnik Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS), domobrana, ustaša ili oružnika te navesti razdoblje koje je u tim formacijama proveo, postrojbu, čin te odlikovanje ako ga je primio.
Koja je procedura za priznavanje staža u ustašama i domobranima?
Nakon donošenja zakona trebalo je temeljem gore spomenutog zahtjeva pretražiti Hrvatski državni arhiv u potrazi za dokumentima koji bi dokazali pripadnost spomenutim vojskama. Kada bi građanin dobio potvrdu od Arhiva, ili ako bi posjedovao neki drugi sličan dokument, s njom bi trebao pokucati na vrata jedne od dvije udruge koje su mu potom izdale uvjerenje o pripadnosti vojskama NDH. Riječ je o civilnom udrugama Društvo ratnih veterana Hrvatski domobran i Društvo bivših vojnika regularne hrvatske vojske. S dobivenim uvjerenjem, građanin bi odlazio u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koje bi provelo dokazni postupak i izdalo rješenje o mirovini.
Što je bilo s onima koji nisu mogli dobiti potvrdu iz Arhiva?
Ako građanin nije imao nikakav pismeni dokument koji bi svjedočio o njegovu ratnom putu u ustašama ili domobranima, trebao bi spomenutim udrugama predočiti fotografiju iz tog vremena i potvrditi da se u uniformi nalazi upravo on, doduše pedesetak godina mlađi. Ili bi morao donijeti potvrdu nadležnog Ureda za obranu RH te ovjerene izjave dvaju svjedoka.
Podsjeća na neke druge priče, zar ne?
