Povjerljivo

Odlučila sam: Ne želim čuvati unučad, želim uživati u životu!

Naše kćeri nisu udane, njihovi partneri ne zarađuju dovoljno i, ako mene pitate, pravi su gubitnici. A ja sam uvijek ljuta i razdražena, a pogotovo poludim kad mi suprug kaže da je naš posao pomagati u odgoju unučadi.

Objavljeno

|

Čuvanje unučadi u mirovini čini se dijelom obiteljske idile, no savršeni scenariji rijetko se događaju u životu. Da su hrvatske bake iscrpljene pružanjem besplatnih usluga baka-servisa, jasno je iz pisama naših čitateljica, no to pokazuju i nedavno provedena istraživanja.

Upravo to je osvijestila i jedna čitateljica Newsweeka koja kaže da jednostavno više ne želi pomagati svojoj djeci u odgoju unučadi. Jer ona i suprug dali su previše, puno više nego što su trebali. “Umirovljenici smo. On će u rujnu imati 66 godina, a ja sam u lipnju napunila 64 godine i čuvam djecu od svoje 42. godine! Nemojte me krivo shvatiti, volim svoje unuke, ali stvarno je dosta. Moj muž smatra da bismo trebali pomoći jer smo u mirovini, ali ja se ne slažem.”

Kako je objasnila, suprug i ona imaju dvije odrasle kćeri koje imaju prevelika očekivanja od baka-servisa. “Starija ima troje djece u dobi od 9, 18 i 21 godine. Pomogli smo u odgoju 21-godišnjakinje, što je predstavljalo veliki pritisak na naš brak zbog njezinog užasnog ponašanja. Moj muž je govorio kako će se s vremenom popraviti. No ostala je trudna sa 16 godina pa pomažemo i oko tog djeteta, našeg praunuka. Što je previše, previše je. Odgojili smo i unuka koji je s nama živio od osnovne škole. Sada je završio srednju školu i ove jeseni upisuje koledž. Žrtvovali smo svoje strpljenje, energiju i novac”, kaže ova baka.

“Ljuta sam i razdražena”

“Naša mlađa kći, koja je nedavno rodila drugo dijete, smatra da bismo trebali pomoći čuvati njenu djecu jer smo pomogli s djecom starije kćeri. U pravu je, ali nisam više mlada, nemam ni energije ni strpljenja. Naše kćeri nisu udane, njihovi partneri ne zarađuju dovoljno i, ako mene pitate, pravi su gubitnici. A ja sam uvijek ljuta i razdražena, a pogotovo poludim kad mi suprug kaže da je naš posao pomagati u odgoju te djece”, kaže ova bijesna baka pitajući se kako razriješiti životnu dramu u kojoj se je našla.

Na ove posve jasne poruke odgovorila je bračna terapeutkinja dr. Jeannie Bertoli. “Imate potpuno pravo. Jasno vam je što želite, a što ne želite. I prilično vam je jasno kako do toga doći. Jasnoća je divna, čak i kad je bolna. Neznanje i promišljanje su najgori! Nalazite se u fazi svog života u kojoj želite slobodu koju su vam donijeli vaši izbori, a ne da snosite posljedice tuđih izbora, čak i ako su to vaša djeca. Još važnije, u vašem pismu čujem snažnu želju za uživanjem u životu. Osjećam vašu čežnju da se oslobodite dodatnih odgovornosti koje vaša djeca olako prebacuju na vašu grbaču.”

“Ako suprug želi, neka čuva”

“Sjedite i u miru suprugu objasnite što možete, a što ne u vezi vaše unučadi. Objasnite zašto. Zatim budite vrlo precizni. Odredite koliko ćete puta mjesečno pričuvati djecu i koliko dugo. Budite pošteni prema svojoj mlađoj kćeri, jer ona nije prekršila nikakve granice. Mirno se usredotočite na rješenja koja odgovaraju i vama i suprugu.”

“Cijenite svaki njegov kompromis, a ako vam to nije dovoljno, pustite ga da snosi posljedice svoje odluke. Vi nastavite živjeti kako želite. Hoće li to biti lako? Neće! Ali ako želite promjenu, a riječi ne funkcioniraju – ostaju vam samo djela. Kada odradite vrijeme koje ste se obvezali čuvati unučad, izađite iz kuće, budite nedostupni, a vaš muž neka nastavi biti deda-servis, ako to želi”, piše ova terapeutkinja i dodaje:

“Da, znam da je ekstremno. Kada tražimo promjenu, često baš mi moramo biti promjena. Ali nemojte odustati od njega, trebat će mu neko vrijeme da shvati. Jer, unuci su blagoslov – sve dok nisu.”

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version