Baš poput našeg razočaranog čitatelja Petra, mnogo je umirovljenika sa radnim stažem preko 40 godina, koji oko sebe bespomoćno gledaju kako se ljudima s puno manje staža i posljedično manjim mirovinama, isplaćuju razni oblici novčane pomoći. Danas oni, koji su kroz četiri mukotrpna desetljeća radili da bi im u mirovini bilo bolje, stoje na mjestu, nitko im ništa ne dodjeljuje, bore se i sami za preživljavanje.
Bore se pak samo oni koji su nakon više od 40 godina na tržištu rada uspjeli sačuvati malo fizičkog i psihičkog zdravlja, da se uopće i mogu boriti. Naš čitatelj Petar nakon 43 godine na poslu, nije bio te sreće, razbolio se i već je godinu dana više u krevetu nego na nogama.
Radio dok ga nije stisla bolest
“Naša Vlada već godinama savjetuje, a savjeti se slušaju – ostanite što duže u svijetu rada. I tako odem ja u mirovinu nakon punih 41 godinu radnog staža. I nakon što sam šest mjeseci proveo u penziji, zovu me iz tvrtke da se vratim raditi na pola radnog vremena. Slušajući savjete naše Vlade, pristao sam se vratiti u svijet rada. Radio sam još iduće dvije godine, a onda me stisnula bolest.”
“Bolest me prikovala za krevet, većinu dana provedem, primoran, ležeći. Već zadnjih godinu dana tako iz ležeće perspektive pratim vijesti, posebno one koje imaju veze s penzijama. Čitao sam tako, da Vlada dijeli Covid dodatak onima s malim penzijama (napominjem: i malim radnim stažom!). Nakon toga javlja se i gradska uprava, oni su pak dijelili božićnice kao pomoć onima s koji imaju male mirovine i malo radnog staža.”
A gdje smo tu mi?
“Onda do mene koji ležim u krevetu stiže vijest o obiteljskim mirovinam, pa vijest o rastu povlaštenih mirovina (ukida se umanjenje od 10 posto) i sve nekako tražim gdje smo tu mi sa dugogodišnjim stažom, u koju mi grupu spadamo i što da mi očekujemo”, piše razočarano naš čitatelj Petar.
Ne spominju se, napominje, nigdje ljudi koji su odradili preko 40 godina. “I, što je sa savjetom iz prve rečenice, neka se što duže ostane na tržištu rada? Mogu izvući jedino poantu koja glasi – što duže radite, ispadnete veća budala. A gledam uz sve to i kako Vlada gasi nezadovoljstvo radnika, dijeli uvećane božićnice, uskrsnice i ostale neoporezive dodatke, s naglaskom na neoporezive. Naravno, ništa od toga ne ulazi danas-sutra u osnovicu kod određivanja visine mirovine”, ukazuje u svom pismu naš čitatelj.
Sve manji udio mirovina u plaćama
Na taj se način, smatra, stvara još veća razlika između radnika i umirovljenika, ta uvećanja ne ulaze u prosjek plaća, ni u statistike tako da je udio mirovina u prosječnoj plaći u Hrvatskoj još manji od brojke koja se plasira u javnost.
Ponovimo na ovome mjestu doista zastrašujuću statistiku: U Hrvatskoj je prosječna neto plaća u veljači 2023. iznosila 1.106 eura, a prosječna mirovina u istom mjesecu 388,31 euro, što čini 35,1 posto plaće, te nas svrstava na samo dno, ne samo zemalja bivše Jugoslavije, nego i čitave Europske unije.
“I na kraju, spomenimo i to da u EU postoji nešto što se zove trinaesta penzija za sve, pa poručujem Vladi da se raspita, možda neke stvari samo treba prepisati od uređenih država”, zaključuje u svom pismu razočarani umirovljenik Petar.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
