Desetina prihoda za Crkvu: Je li to obveza za svakog pravog vjernika?

Crkvena desetina bila je do VI. stoljeća dobrovoljno davanje za uzdržavanje crkve i crkvenih službenika, a otada je počinju crkveni sinodi propisivati kao obvezatnu, stoji u natuknici Hrvatske enciklopedije. Zaista, i danas od ponekih odanih vjernika čujemo kako svaki deseti euro valja “odvojiti za Boga”.

Je li to propis ili pravilo na koje su vjernici zaboravili, pitaju se mnogi. “Molim Vas pojašnjenje postoji li službeno stajalište Crkve da se za potrebe zajednice donira 10 posto obiteljskih prihoda? Znam da se o tome naučavalo u Starom zavjetu, no je li i dalje tako?” upitao se jedan vjernik u poruci poslanoj katolikom tjedniku Glas Koncila.

“Nismo čuli da bi izdvajanje desetine, to jest 10 posto obiteljskih prihoda, bilo službeno stajalište Crkve i da bi toliko trebalo darovati za potrebe zajednice. Starozavjetna praksa nije mjerilo za novu crkvenu praksu, u kojoj se ističe da vjernici za potrebe Crkve moraju darovati, ali prema svojim mogućnostima i dragovoljno”, navode iz Glasa Koncila te nastavljaju da peta crkvena zapovijed kaže da smo dužni dati doprinos za uzdržavanje Crkve i njezinih službenika. To su takozvani pridonosi za crkvene potrebe.

“Pridonositi možemo na različite načine i ne nužno novčano, posebno ako smo i sami u oskudici, ali možemo i svojim konkretnim radom i djelovanjem, pa i drugim materijalnim dobrima, jer su potrebe Crkve doista velike”, stoji u odgovoru.

Glas Koncila podsjeća da su u nekim državama poput Njemačke, na primjer, vjernici dužni plaćati crkveni porez državi, koji se prosljeđuje Crkvi, koja se tim sredstvima koristi za svoje potrebe. “U Italiji vjernici isto tako slobodno daruju od svojih prihoda određeni postotak, no to ne znači da i u tim državama vjernici, posebno oni koji to tako osjećaju, ne daju i dodatne priloge za crkvene potrebe na raznim područjima, možda i više od desetine prihoda”, zaključuje Glas Koncila.