Višestruke bolesti u čijoj je podlozi ležao visoki krvni tlak s kojim se je borila gotovo pola stoljeća, uzrok su smrti Tine Turner. U iznimno iskrenoj ispovijesti globalna zvijezda je tri mjeseca prije konačnog odlaska opisala svoju borbu za život. Željela je da znate detalje kako biste mogli zaštiti svoje zdravlje i izbjegli greške koje je počinila. Svoje životno iskustvo ugradila je u kampanju *Europskog saveza za zdravlje bubrega (EKHA) pod parolom “Volite svoje bubrege”.
Za EKHA je detaljno opisala svoje bitke i ustvrdila da je borba za zdravlje ujedno i borba za pravu informaciju. Dapače, nije se libila ni podijeliti fotografiju iz možda najteže životne faze, a o svemu je progovorila i na svojim društvenim mrežama povodom Svjetskog dana bubrega. U nastavku u cijelosti prenosimo ispovijest Tine Turner sa stranica Europskog saveza za zdravlje bubrega.
“Moji bubrezi su žrtve mog negiranja činjenice da sam visoki tlak trebala liječiti konvencionalnom medicinom. Izložila sam se velikoj opasnosti odbijajući prihvatiti stvarnost da mi trebaju lijekovi, svakodnevno do kraja života. Predugo sam svoje tijelo smatrala neranjivom i neuništivom tvrđavom.
Dugo sam patila od visokog tlaka. Dijagnosticiran mi je 1978. godine, ali nisam previše marila za to. Ne mogu se sjetiti da mi je itko objasnio što visoki krvni tlak znači ili kako utječe na tijelo. Visoki krvni tlak smatrala sam normalnim. Zato ga nisam nisam ni pokušavala kontrolirati.
1985. godine liječnik mi je dao recept za tablete. Trebala sam uzimati jednu dnevno. I to je bilo to. Više nisam o tome razmišljala. Nakon što sam 2009. godine doživjela moždani udar zbog loše kontroliranog tlaka, borila sam se da ponovno stanem na noge. Tada sam prvi put saznala da mi bubrezi više ne rade dobro. Već su tada izgubili 35 posto svoje funkcije. Pokušala sam saznati više o funkciji i značenju tih organa. Većina ljudi vjerojatno niti ne zna gdje im se nalaze bubrezi i čemu služe, sve dok zdravlje nije u pitanju.
“Mislila sam da mi je od lijekova gore”
Nastavila sam uzimati lijekove, ali sam bila uvjerena da mi je zbog njih još gore. S vremenom sam razvila kobnu odbojnost prema tim tabletama. Sjetila sam se uživanja u životu prije nego što sam ih počela uzimati i poželjela sam biti bistre glave i energična kao nekad. Kad mi je prijateljica predložila drugačiji pristup i preporučila homeopata u Francuskoj, nisam oklijevala. Zamijenio je moje konvencionalne lijekove homeopatskim. I rečeno mi je da uvijek pijem, pijem, pijem. Doista, nakon nekog vremena sam se počela osjećati bolje.
Nisam rekla liječnicima o ovom eksperimentu. Kad je došlo vrijeme za sljedeći redoviti pregled, bila sam uzbuđena vidjeti je li mi homeopatski lijek smanjio krvni tlak i poboljšao funkciju bubrega. Pogriješila sam kao rijetko kada u životu. Nisam znala da će nekontrolirani tlak pogoršati moju bubrežnu bolest i da ću uništiti svoje bubrege odustajući od lijekova. Nikada ne bih zamijenila svoje lijekove homeopatskim alternativama da sam znala koliko je to važno za mene. Zahvaljujući svojoj naivnosti, dovela sam se do točke gdje se radilo o životu ili smrti.
“Da sam znala, nikada ne bih dala šansu alternativi”
U početku možda nisam primijetila znakove bolesti, ali neki od simptoma koje sam pripisivala lijekovima, poput umora, mučnine ili povremene razdražljivosti, zapravo su bili znakovi bubrežne bolesti u konačnoj fazi. Kako mi je palo na pamet donositi odluke o liječenju sama? Da sam imala bilo kakvu ideju o riziku koji preuzimam, nikada ne bih pružila šansu alternativnoj medicini. Liječnici su vrlo jasno stavili do znanja da su posljedice moje odluke nepovratne. Funkcija mojih bubrega dosegnula je najnižu razinu ikad.
Kako bih preživjela, morala sam započeti s dijalizom. To je bila moja jedina opcija. Bila sam vezana za stroj satima i to je bilo depresivno. Sljedećih devet mjeseci, cijeli moj život bio je vezan uz dijalizu. Shvatila sam da borba za ozdravljenje uvijek znači i borbu za točne informacije. Na primjer, nisam bila svjesna da se kronično zatajenje bubrega naziva “tihi ubojica” jer simptomi postaju primjetni tek kada je izgubljeno 80 posto bubrežnog tkiva. Kao što se meni dogodilo, visoki tlak je jedan od najčešćih uzroka zatajenja bubrega. Imala sam sreću što mi je Erwin (suprug, op.ur) ponudio donirati jedan od svojih bubrega. To je bio prvi korak prema transplantaciji bubrega, vrlo složenom postupku.
Mjeseci nakon transplantacije obilježeni su neprestanim usponima i padovima. Povremeno je moje tijelo pokušavalo odbaciti donirani bubreg. To se često događa nakon transplantacije. To je zahtijevalo i dodatne hospitalizacije. Neprestano sam osjećala mučninu i vrtoglavicu, zaboravljala stvari i često se osjećala prestrašeno. Ti problemi još nisu potpuno riješeni. Koristim više lijekova i sada posebno pazim da dosljedno slijedim upute svojih liječnika. Jer znam da im mogu vjerovati.”
* Europski savez za zdravlje bubrega (The European Kidney Health Alliance, EKHA) je zagovaračka organizacija koja zastupa pacijente s bolestima bubrega na razini Europske unije (EU), te odande, od vrha do dna, također na nacionalnoj razini država članica EU i pridruženih država.
