Baka Mirjana: Nikad se djeci nisam miješala u odluke ni pitala kad će unuci

Gospođa Mirjana ne krije da ju je smrt supruga prije devet godina potpuno slomila, ali je zahvalna životu što je s njim provela najljepših 49 godina svog života, uvijek joj je toplo oko srca kad se svega sjeti. S puno je ljubavi napisala pismo o ljepoti življenja i na kraju napisala da se obraduje svakom našem tekstu u kojem pišemo o ženama s kojima se može poistovjetiti.

Ono što je pak nas obradovalo dok smo čitali njezino pismo, a vjerujemo da će ohrabriti i ponekog od vas, jest činjenica da je kroz život nosila teške terete, ali ih uopće nije doživljavala kao teret.

“Suprug i ja došli smo mladi u nama tada nepoznati grad, jako smo rano napustili obiteljska gnijezda. Niti jedno od nas nije imalo roditelje u blizini, da nam bar malo pomognu. Sami smo, doista bez ičije pomoći jer nikog nismo ni poznavali, podigli troje djece. Bili smo jaki u svim izazovima života, sva su djeca dogurala do diplome, imaju visoku stručnu spremu. Kako ne bih bila ponosna i zahvalna životu”, piše nam gospođa Mirjana.

Djecu, kaže, nikad niti su pritiskali, niti su sputavali. “Kad je došlo vrijeme, pustili smo ih da, uz našu potporu, traže put za dalje. Udavala se kći, ženio se sin, udaljila se iz našeg doma naposljetku i najmlađa kći. Nikada se nismo miješali u njihove odluke!” naglasila je naša čitateljica.

I sama je svjesna da mladima veliki pritisak stvara pitanje koje im se i danas prečesto postavlja, a intimne je prirode i glasi: “Kad ćete imati djecu?” Zato djecu nikad time nisu opterećivali. “Nikada ih nismo pitali kad će unuče. Pomagali smo im na razne načine i kad su tražili pomoć, uvijek smo bili tu za njih”, piše.

Divno starenje uz supruga

Kako otkriva, njezin je sretan brak trajao 49 godina i ne žali ni za čim. “Imali smo divan brak, uz njega je bilo divno starjeti. Da, imali smo različite interese i područja zanimanja, ali smo se uvažavali. Uz supruga sam provela najsretnije godine života. Prije devet godina umro je – zdrav i bistra uma. Koliko mi je bilo teško, a teško mi je i danas, mogla bih napisati zasebne retke”, povjerila nam se gospođa Mirjana.  

Petero unučadi

Potom je opet prešla na vedrije teme, a to su njezini unuci koji njezinu treću životnu dob čine sretnijom. “Sretna sam baka, jer mojih troje djece imaju divnu i dobro odgojenu djecu. Ponosna sam na sve njih”, naglasila je.

I baš kako je ona morala biti jaka kad je sama došla u novi grad i sama se uz supruga borila kroz život, tako su, piše, i njezina djeca samostalna i dobro organizirana. “Gotovo nikad me nisu preopteretili obavezama oko djece, sve su sami obavljali. Jesam, uskakala sam kad je bilo kriza, i materijalno i fizički. Ali oni uvijek kažu da žele da ostanem vitalna baka. Bodre me da putujem, da imam svoje hobije. Moram reći da je za nas starije jako važno da se družimo s ljudima naše dobi”, povjerila nam je.

A kad za to dođe vrijeme, sigurna je, biti će spremna na odlazak u dom za starije. “Prije devet godina upisala sam se u jedan dom za starije u Splitu, a prije pet godina i u Zagrebu. Pa kako bude”, napisala je za kraj naša vjerna čitateljica.