Mozaik

Umro je pjevač Jasmin Stavros, hrvatski Kralj zabave

Osamdesetih godina je otišao u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu.

Objavljeno

|

Hrvatski pjevač Jasmin Stavros preminuo je sinoć u 21 sat u dobi od 68 godina. Kako su mediji opširno izvještavali, borio se s teškom bolesti, rakom kostiju, a liječio se u zagrebačkom KBC-u Rebro. Do samog kraja, Stavros, inače odani vjernik, nije gubio nadu u ozdravljenje.

“Danima me mučila bol u želucu, ustanovilo se da imam čir na dvanaestercu, koji su mi doktori u bolnici u Karlovcu hitno operirali. Tamo sam ležao skoro dva tjedna i onda sam došao doma. Međutim, bol nije prestajala pa sam već dan kasnije završio u Vinogradskoj bolnici, gdje su me stavili na sve moguće pretrage. Odmah su mi rekli da misle da se ne radi o nečem bezazlenom, ali mi je u prvi trenutak bio šok kada su mi kazali da imam rak kostiju”, kazao je Stavros u ožujku za Jutarnji list. “Vjerujem da će Bog to sve posložiti”, izjavio je desetak dana prije smrti za Novu TV.

Jasmin Stavros rođen je 1. studenoga 1954. godine u Splitu. Potječe iz glazbene obitelji. Pokojni otac je bio glazbenik, djed i brat su se bavili glazbom, a majka je pjevala u HNK Split. Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenu školu (kontrabas). Također je dvije godine išao na sate solo pjevanja kod profesorice Ristić u Splitu koja mu je impostirala glas i naučila ga tehnikama pjevanja i disanja koje su mu omogućile dugu pjevačku karijeru. Od dvanaeste godine svirao je bubnjeve, a sa 15 godina profesionalno je svirao u brojnim splitskim sastavima kao što su Delfini, Mladi Batali (današnji Magazin) i grupa More.

Radio je s najboljima

Kako piše njegova izdavačka kuća Menart, 1973. godine počeo je otkrivati jazz glazbu, a od 1978. godine radio je kao studijski bubnjar u Jugotonu. Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom i brojnim drugim glazbenicima. Najveći financijski uspjeh mu je donijela pjesma Julie, koju je snimio s Danijelom.

Put i povratak iz Amerike

Osamdesetih godina je otišao u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu.

Prije odlaska u Ameriku svirao je 4 godine udaraljke u HNK, a dirigirali su mu: Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli, Papandopulo. Paralelno je snimao ploče te svirao u bendu Olivera Dragojevića i Meri Cetinić.

Kako je postao pjevač?

Na ideju da postane pjevač došao je igrom slučajnosti 1986. godine kada je s Doris Dragović snimio duet ”U tebe se neću zaljubiti” na ploči ”Željo moja”. Izvođač koji je trebao s Doris otpjevati duet nije došao, a preslušavši snimku Jasmin je shvatio da nije samo talentirani bubnjar nego i dobar pjevač, a kasnije će se ispostaviti i vrhunski zabavljač.

Prvu ploču izdao je 1987. godine u suradnji s Rajkom Dujmićem i s Stevom Cvikićem. Ploča je prodana u preko 50.000 primjeraka, a prvi veliki koncert ima devedesete u Lisinskom. Ploča ”Ljubio sam anđela” na kojoj je bio i hit Umoran, dosegnula je platinastu nakladu dok su uglavnom svi ostali albumi imali zlatnu tiražu. Kasnije su uslijedili veliki koncerti u Mariboru i Splitu na Gripama što je Stavrosa lansiralo u sam vrh glazbene scene na kojoj je poznat kao ”Kralj zabave”.

Kritičari nisu bili zadovoljni

Kritičari su mu zamjerili pjevanje zabavne glazbe jer je bio vrhunski bubnjar. Surađivao je i s diskografskom kućom Ariol u Njemačkoj od koje je dobio ponudu da radi za njih kao studijski bubnjar. I u ovom slučaju mu je obitelj bila važnija od inozemne karijere. Vratio se u domovinu gdje s pratećom grupom Naranča odradio preko 1.500 koncerata. Početkom rata dvije godine nije ništa snimao već se odmah prijavio u vojsku, ali kako nije imao vojnu obuku jer je odbio služiti JNA uzeo je mikrofon u ruke i odradio preko 500 humanitarnih koncerata za podizanje morala (Osijek, Slavonski brod, Karlovac…).

Surađivao je s brojnim kompozitorima kao što su: Đorđe Novković, Nikica Kalođera, Kovačević iz grupe More. Kasnije je karijeru nastavio u suradnji s Tončijem Huljićem i Fedorom Boićem koji su uz Dujmića i Cvikića njegovi najvažniji suradnici. Osim pjevanja Jasmin Stavros je bio poznat i kao strastveni ribolovac i skijaš, stoji u Stavrosovoj službenoj biografiji.

Exit mobile version