Početkom svibnja u velikom dijelu kontinentalne Hrvatske presadnice rajčice iz zatvorenih uzgojnih prostora sele na gredice. O tome kako smo posadili omiljeno povrće ovisi koliko ćemo truda morati uložiti u njega tijekom vegetacije, ali i koliko će nam se taj trud isplatiti.
I dok mnogi razglabaju o prihrani i navodno starim tradicijskom sortama, zaboravljaju na najvažniju stvar kada je o uzgoju rajčice riječ – dubini i načinu sadnje. Upravo o tome ovisi razvoj korijena koji će hraniti biljku, ali i sočne plodove kojima se toliko veselimo.
Rajčice su poznate po tome da biljka može razviti korijenje iz bilo kojeg dijela stabljike koji je zakopan u tlo. Zato mnogi vrtlari, prije presađivanja na otvoreno, očupaju dva najdonja nasuprotna lista, a ako je presadnica velika, mogu odstraniti i do tri najdonja para. Time će dobiti veću duljinu gole stabljike koju će posaditi u tlo.
No to ne znači da cijelu stabljiku valja posaditi okomito u zemlju. Dapače, rajčice se najbolje sade u jarke pri čemu se donji dio stabljike koji će biti zatrpan tlom polaže što vodoravnije. Tako će se omogućiti što dinamičniji razvoj korijena u gornjem sloju tla koji ima idealan vodno-zračni režim, ali i najviše hranjiva.
Vrtlari skloni minimizaciji skrbi za biljke, odmah će po sadnji dodati sloj malča, nakon čega slijedi obilno zalijevanje. Dobra smjernica je da svoje novo presađene rajčice dobro zalijevate tijekom prvog tjedna nakon sadnje. U tom bi vremenu trebao već krenuti snažan razvoj korijena koji je temelj zdrave biljke i odličnog uroda.
