Svekrva mi je uništila brak i život, govorila je da sam za Popovaču

Naša sugovornica 28 je bračnih godina provela u kući sa svekrvom, to su, kaže, gotovo tri desetljeća pakla koja nam se potrudila prepričati. Time, kaže, želi ukazati na to da od loše svekrve treba pobjeći glavom bez obzira na prvi znak da bi i sinu i snahi mogla uništi brak, a time i život.

Udala sam se jako mlada, s 20 godina. Kad smo se vjenčali, suprug me pitao slažem li se s tim da godinu, najviše dvije, živimo s njegovom majkom udovicom, dok ne riješimo svoje stambeno pitanje. Svekrva mi je, koliko sam ju do tada poznavala, djelovala kao draga seoska žena, neuka, ali vrijedna i jednostavna. Pristala sam i to je bila najveća pogreška u mom životu – znam to sada. Sigurna sam da mi se zbog te odluke raspao brak

Godina, dvije, pretvorile su se u cijeli moj bračni staž, jer moj muž nikad nije ni namjeravao odseliti se od svoje majke, kao ni ona od njega. Za sve ono što je moja svekrva željela stvoriti sa svojim mužem, a nije uspjela, koristila je sina, a bila je još u punoj snazi, jer je već s 55 godina ostala udovica.

Govorila je da je moj muž samo njen

Sve godine našeg braka zarađivala sam malo manje nego suprug, a oko raspoređivanja financija i ulaganja u imanje glavnu riječ je imala njegova majka. On je samo nju uvijek pitao za savjet. Mene se nije pitalo ništa, niti se ispunila koja moja želja. Moje je bilo da radim i šutim jer mi se uvijek dobacilo da njegova majka nama financijski pomaže, budući da je primala mirovinu po pokojnom mužu. 

Prilikom jedne prepirke sa svekrvom, još na samom početku našeg braka, mog muža nije bilo kod kuće, a ona mi je u bijesu rekla da on nikad neće biti moj i da je ona njega rodila da ima jedno dijete za sebe, da se brine za nju. Naše kćerke su tada bile jako male, a ona je dalje vikala da slobodno mogu iz njezine kuće van, zajedno sa svojom djecom, ali da njen sin pripada samo njoj.

Kad je suprug došao kući, ispričala sam mu detalje prepirke, pozvao ju je da izađe iz svoje sobe i pitao je je li to istina. Gledala je u njega i porekla sve, uz riječi da sam ja luda i da me treba odvesti za Popovaču da me tamo ubiju kao i njenog muža. 

Odlučila je ostati

Tog dana sam shvatila tko je moja svekrva i kako je odgojila mog supruga. Nisam htjela otići iz njene kuće. Nisam to napravila iz dva razloga: nisam htjela da moja djeca odrastu bez oca i nadala sam se da će se nešto promijeniti.

Bili smo još jako mladi i nadala sam se da će s vremenom i moj muž uvidjeti neke stvari. Kako su godine odmicale, sve je bivalo još gore. Svaka moja prepirka s njom na kraju je završila prepirkom s njim. Naime, ona bi se njemu jadala, a poslije bi se on svađao sa mnom i branio je. 

Na kraju sam shvatila da se moj muž nikada neće promijeniti. I on je u neku ruku žrtva svoje majke. Ostala njegova braća i sestre su se osamostalili i imaju sretne i uspješne brakove. Moram reći da se moja svekrva mogla tako ponašati samo zato jer joj je sin – danas moj bivši suprug –  to dopustio. 

I eto, ona je pokojna, a mi razvedeni, sami i nesretni. Moja poruka za svekrve je – pustite svu svoju djecu da žive svoj život, to je prava nesebična ljubav. A moja poruka za snahe je – ne pristajte na zajednički suživot s roditeljima svojih muževa, kao ni sa svojim roditeljima. Ptice su ptice, ali kad ptići odrastu mudro ih potjeraju iz svog gnijezda.