Iza nas je dug kišni period koji je uništio i poplavio mnoge vrtove. No i bilje na gredicama koje nisu završile pod vodom može biti oštećeno pretjeranom vlagom pa na vrijeme valja poduzeti mjere kako bi se spasilo ono što se spasiti dade. U nastavku donosimo nekoliko mjera koje bi uspješni vrtlari trebali usvojiti kao rutinu tijekom i nakon dugih kišnih perioda.
Mokro tlo doslovno guši korijen
Tlo je mješavina čvrste, plinovite i tekuće faze, a sve tri nužne su da bi biljka bila stabilna, da bi imala pristup hranjivima i da bi mogla disati. Nakon perioda kiša i poplava, a što je trenutno slučaj u Hrvatskoj, tlo je zasićeno vodom, dok je plinovita faza – zrak – potpuno istisnuta iz njega. Takva situacija dovodi do „utapanja“ korijena. Ovo je posebno opasno kada nakon duge suše nastupe poplave pa korijen nije spreman za obranu od pretjerane vlage.
Jedino pravo rješenje za ovaj problem je pravovremeno osiguravanje drenaže tla i održavanje odvodnih sistema. Dobro je napraviti i uzdignute gredice iz kojih će voda gravitacijski otjecati.
Nakon iznimno kišnih perioda dobro je i prozračiti travnjake primjerenim alatima, pogotovo ako se radi o zbijenim tlima. U vrtovima valja prekontrolirati podzemne dijelove usjeva i po potrebi obaviti ponovnu sjetvu ili sadnju.
Posebno treba paziti na bilje posađeno u loncima. Za kišnih perioda valja provjeriti jesu li drenažne rupe na posudama dovoljno propusne dok ispod samih posuda valja izmaknuti podloške kako se u njima ne bi zadržavala suvišna voda. Ako se radi o loncima koji stoje na mokrom ili zbijenom tlu, možda ispod njih ne bi bilo zgorega staviti cigle kako bi se supstrat u loncu brže i lakše iscijedio.
Bolesti napadaju nakon kiše
Čak i tamo gdje postoji dobra drenaža, jake kiše potiču širenje bolesti kroz tlo (kao što su bolesti truleži korijena). Kada biljke venu, iako im nije potrebno zalijevanje, to je siguran znak odumiranja i truljenja korijenja. Vlažni uvjeti također dovode do povećanja bolesti (plamenjača, plijesni, pepelnice…) na nadzemnim dijelovima biljke uključujući lišće, stabljike, cvjetove i plodove.
Ovakve štete možemo ublažiti primjerenim zaštitnim sredstvima i pravilnim načinom sadnje na način da biljke nisu natisnute jedna na drugu. Točnije, da imaju dovoljno prostora oko sebe kako bi zrak mogao cirkulirati. Neki vrtlari u kišnim periodima namjerno prorjeđuju ili orezuju biljke kako bi omogućili strujanje zraka. Pomaže i uklanjanje korova, odmicanje malčeva od same glavne stabljike biljke ili debla te odstranjivanje mrtvog i trulog lišća. Razgrtanje malčeva također pomaže bržem isušivanju tla.
Štetnici napadaju, a posebno puževi
Broj štetočina također će se vjerojatno povećati nakon kiše, posebno puževa golaća i puževa, koji su vrlo aktivni u vlažnim uvjetima. O ekološkom rješavanju ovog problema pisali smo ovdje.
Korov raste brže no ikad
Korov brzo raste nakon kiše i njegovo rješavanje čini se kao maraton bez kraja. Pljevljenje i okopavanje nemaju alternativu nakon mokrih perioda, a osim toga, poboljšavaju i vodno zračni režim tla.
Biljke mogu ogladnjeti
Uporne i obilne kiše mogu isprati mobilne hranjive tvari iz tla. U kombinaciji s pretjeranim rastom koji se može dogoditi nakon kiše, biljke mogu vrlo lako ući u fazu gladovanja. Dakle, ne treba zaboraviti na prihranu. Kod jako vlažnog tla bolje je izbjegavati tekuću prihranu i koristiti suha sipka gnojiva koja valja zakopati u površinski sloj tla.
