“Kad sam na mobitelu pročitala što se dogodilo u Beogradu, zamaglilo mi se pred očima. Živim u Istri, znam da smo tisućama kilometara daleko od tamo, a opet, srce mi je počelo udarati, tlak skočio nenormalno, visokotlakaš sam, uzimam lijekove. Imam tri unuke u dobi te upucane djece, kako me ne bi pogodilo. Dvije s kćeri i zetom žive u Zagrebu, jedna živi blizu mene”, ispričala je baka Josipa.
Kako kaže, zagrebačke unuke su u dobi od 13 i 16 godina, unuka iz Istre sad će 15. “Pa te ustrijeljene djevojčice su u dobi mojih unučica, a meni su moje curice sve na svijetu. S ovim tlakom, nijedan mi lijek ne bi pomogao, ne bih preživjela da im se nešto dogodi. Ja sam odmah nakon stravičnih vijesti krenula zvati najprije kćer u Zagreb, nisam je mogla dozvati jer je bila na sastanku. Sva sam se pogubila, mislila sam evo, dogodilo se i mojim unukama nešto”, ispričala je o paničnom napadaju.
“Jeza me uhvatila, ruke su mi se tresle i jedva sam broj sina uspjela stisnuti na mobitelu, srećom mi se javio, smirio me da nije smak cijelog svijeta, da su svi dobro”, rekla je.
Kasnije ju je nazvala i kći, a navečer se čula i s unukama. “Cijeli dan sam si razmišljala što im sve moram reći, podsjetiti ih na dobo ponašanje. Prije svega da ne izazivaju, ne zadirkuju, ne ogovaraju, da paze što rade na tim mobitelima, što o kome objavljuju. Iz mene je bujica riječi tekla, znam da sam im bila dosadna, ali vidite što se događa, danas mladi kao da izgube pojam za realnost. Ja se ne sjećam takve strahote, mi smo bojali učitelja, starijih, roditelja, Boga. Odrasli smo u poratnom razdoblju, a nije nam oružje bilo na pameti”, govori nam baka Josipa i naglašava da je jedan savjet koji je dala unukama po njoj najvažnije slijediti, a taj glasi: ”Maknite se od budala”.
‘Treba biti i malo strog’
I kći i snaha, i zet i sin, dobili su, kaže, lekcije od nje. “Ja sam im morala reći, osjećala da mi je dužnost ponoviti, da djecu treba nadgledati, pratiti malo kud idu i što rade, da znaju gdje su, s kim idu u izlaske, a i te izlaske treba kontrolirati koliko se može, ići po njih ako su dokasna vani, bez iznimke. Nekad treba biti i malo strog”, kaže nam naša sugovornica.
I sada, kaže, uz lijekove za hipertenziju pije i tablete za smirenje. “Ova tragedija me dotukla, meni je jasno da s mladima danas nešto nije u redu. Krive vrijednosti, previše materijalnih stvari imaju, previše su na društvenim mrežama. A roditelji previše rade, malo su s kvalitetno s djecom, vidim to i po mojima”, rekla je.
Kako zaštititi djecu?
“I mi smo se kao djeca prije posvađali, počupali se, došla bi katkad sva uplakana doma nakon igre, ali smo sutradan opet svi zajedno išli u školu. Danas se vrijeđaju na fino, dok netko ne pukne kao ovaj mali u Srbiji. Fin mladić, pa fin mladić, svi pišu, a evo. I kako sada zaštiti svoju djecu, unuke? Bojim se nikako, jer naposljetku, ovaj je pobio nevinu djecu, on je sigurno nešto bolestan na psihu. Ali treba biti oprezan, a treba i moliti”, zaključila je ova potresena baka.
Kako majke i bake te stradale djece preživljavaju tragediju koja ih je snašla, ne može ni zamisliti. “Svaki dan molim za cijelu svoju obitelj, ali već danima molim i za te nesretne obitelji, da im Bog da snage da nekako idu dalje, ako ništa onda za drugu djecu koju još imaju, nadam se”, rekla je za kraj našeg razgovora gospođa Josipa.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
