‘Sumnjam da nam je snaha podmetnula dijete. Kako provjeriti?’

Draga Ksenija, živim u malom mjestu u Dalmaciji i baka sam prekrasnog petogodišnjeg dječaka. U posljednje vrijeme u mene se uvukla sumnja da moj unuk nije dijete moga sina. Stalno mislim o tome i neću imati mira dok ne saznam istinu. Želim to učiniti diskretno kako ne bih obitelji nanijela nepotrebnu bol u slučaju da su moje sumnje neopravdane.

Sa snahom imam korektan, ali suzdržan odnos. Ono što upada u oči je da ona prema mom sinu nikad ne iskazuje osjećaje javno, niti sam je čula govoriti lijepe stvari o njemu. S druge strane, snaha je vrlo koketna prema drugim muškarcima i često priča o muškarcima s kojima radi. Tjedno izlazi s prijateljicama dok je moj sin u potpunosti posvećen obitelji. To me zabrinjava.

Također, moj unuk nimalo ne nalikuje na mog sina, niti na bilo koga iz naše obitelji. Smatram da moj sin ima pravo znati ako mu je podmetnuto dijete i ne želim da troši svoj život na obitelj koja možda i nije njegova, niti želim da odgaja tuđe dijete. Unaprijed mogu reći da nema ni najmanje mogućnosti da ga nagovorim na test očinstva. Već i sama naznaka takvog razgovora bi ga posve udaljila od mene. Postoji li neki drugi način da saznam je li moj unuk kukavičje jaje u našem obiteljskom gnijezdu? (Očajna baka koja samo želi zaštiti svoga sina)

Ksenijin odgovor: Ne gurajte nos gdje mu nije mjesto

Draga Očajna bako, vaše sumnje nisu rijetkost, a dokazivanje očinstva jedan je od najtraženijih genskih testova u Hrvatskoj. Prema objavi laboratorija koji ih obavljaju, svako peto dijete nad kojim se traži utvrđivanje očinstva – za oca ima muškaraca koji ni najčešće ne zna da je otac (podaci iz 2016. godine).

Dobra vijest je da možete testirati jeste li vi i vaš suprug u krvnom srodstvu s djetetom što bi posredno dalo odgovor na pitanje koje vas muči. Za provođenje testa možete kontaktirati neki od ovlaštenih laboratorija, nakon čega ćete na kućnu adresu dobiti set za uzimanje uzoraka. Gotovo svi komercijalni genetski laboratoriju nude ovu uslugu, iz čega zaključujem da potražnja nije mala.

Sama procedura je vrlo jednostavna: štapićima nalik onima za uzimanje briseva za COVID test valja postrugati sluznicu usta (unutrašnju stranu obraza); svoju i djetetovu. Štapići se potom stavljaju u odvojene omotnice i vraćaju poštom u laboratorij. Za desetak dana do dva tjedna trebali biste imati rezultate testa čija je cijena oko nemalih 300 eura. Većina laboratorija rezultate šalje e-mailom, no želite li papirnati primjerak, možete ga dobiti i preporučenom poštom.

No, vaše pitanje ima puno kompliciraniju etičku, a i zakonsku komponentu. Prvenstveno, smijete li bez znanja roditelja uzimati i davati genski materijal unuka na testiranja? Kako ćete zadržati tajnost i spriječiti dijete da roditeljima kaže da ste mu uzimali bris? I na koncu, što ako rezultat bude negativan? Imate li zaista pravo razoriti obitelj svog sina koji očito voli tog dječaka? Odlučite li neugodnu istinu zadržati za sebe, hoćete li drugim očima gledati na sina, snahu i, što je najgore, unuka?

Za svaku majku, sreća djeteta je najvažnija stvar u životu, no sumnjam da bi zbog vaših saznanja vaš sin mogao biti sretan. Radi se o odraslom muškarcu koji ima pravo donositi vlastite odluke bez upliva majke. Čak i da je vaša snaha, kako vi to kažete, podmetnula dijete, ta spoznaja joj je dovoljna kazna i visjet će poput Damoklovog mača iznad glave do kraja života. Osim toga, ako i dijete nije biološki njegovo, vaš sin je mogao pristati na takav odnos bez bilo kakvog podmetanja. Natjerate li ga da o tome razgovara s vama, mogli biste ga zauvijek izgubiti.

Bilo što da poduzmete, to bi moglo biti kobno za vašu obitelj. Stoga vam je moj savjet da ne gurate nos tamo gdje mu nije mjesto i da njegujete odnos koji imate sa snahom, unukom i sinom, jer u igri koju želite zaigrati – nema pobjednika. (Ksenija)