Hrvatski djed: ‘Naša kći ga je napustila, ali ne daju nam posvojiti unuka’

Potaknut razmišljanjem bake i djeda koji su ispričali kako im je postalo “tlaka imati stalnu obvezu jednom tjedno čuvati unuku”, javio nam se djed koji je ogorčen nad takvim stavovima. Njegova je vlastita kći napustila sina kao dvogodišnjaka, a on i supruga već godinu dana brinu o unuku te on je postao cijeli njihov život. Njegove su potrebe, piše djed, svojevoljno stavili ispred svakog svog užitka i slobode.

No, dotaknuo se naš djed potom i jedne zakonske zavrzlame koja bi mogla zanimati svakoga tko ima unuke. Naime, djed i baka o kojima pišemo zakonski su djetetovi skrbnici, no očajni su jer ne mogu ostvariti pravo na posvojenje. O tome zašto bake i djedovi po hrvatskom Obiteljskom zakonu uopće ne mogu posvojiti unuke kad oni ostanu bez roditelja, razgovarali smo s pravnicom iz zavoda za socijalnu skrb Split, Marinom Pokrajac.

“On je naš život”

“Potaknut pričom koju ste nedavno objavili, smiješno mi je da baka i djed osjećaju veliku obavezu zbog tog jednog dana u tjednu koji provedu s unukom. Želim im poručiti neka gledaju više na malu, nego na sebe. Mi smo kao djed i baka u potpunosti preuzeli odgovornost za dijete, svoga unuka koji živi kod nas i o kojem skrbimo kao roditelji. Odrekli smo se vlastitih života, svega u čemu bismo mogli uživati da nije s nama. U pedesetim smo godinama i naš život je sada on”, piše nam djed.

“A mi smo, s obzirom da ga je majka, naša kći, napustila, od države dobili samo skrbništvo i nikakva prava nemamo ni dijete ni mi. Dakle, ne možemo ga posvojiti, a spasili smo ga od udomljenja prije dvije godine, kad je imao samo godinu dana. Ja bi osobno umro za njega i zadnju kap krvi za njega dao. Ne žalimo se, nama u životu nije važna naša sloboda nego naš mali, on je naš život. Ako će ostati cijeli život kod nas, mala duša je spašena od patnje, tuge i žalosti. Da li se supruga i ja vidimo kao žrtve? Ne. Je li teško? Veoma je teško…”

“Napušten je, ali uz nas sretan, bez mame i tate je, ali s nama živi bez suza, žalosti i usamljenosti. Volim ga više nego sebe i svoj život. Dakle pitam baku i djeda koji se žale što jednom tjedno čuvaju unuku: Što je za vas život?” retorički pita djed.

Što o posvojenju kaže Obiteljski zakon

Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta, piše u Zakonu. Međutim, navodi se da dijete ne može posvojiti krvni srodnik u ravnoj lozi, a to su brat odnosno sestra, ali i baka i djed. S druge strane piše i “Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju”.

Riječ pravnice

Tim slijedom, pravnicu Marinu Pokrajac, zamjenicu ravnatelja Zavoda za socijalnu skrb iz Splita, upitali smo zašto djed i baka zakonski ne mogu posvojiti unuke te imaju li posvojitelji doista veća prava od baka i djedova koji su zakonski skrbnici.

“Iako zakon baki i djedu ne dopušta posvojenje u pravnom smislu riječi, daje im mogućnost zakonskih skrbnika s jednakim pravima koja bi imali kao roditelji. Kod posvojenja posvojitelji postaju zakonski majka i otac, a baka i djed to ne mogu postati. No, kada dobiju zakonsko skrbništvo nad unukom, oni u punom smislu riječi zamjenjuju roditelje”, rekla je Pokrajac.

Kako dodaje, razlika ipak postoji, a to zacijelo muči i našeg djeda – svi skrbnici, pa tako i u slučaju da su to baka i djed, za razliku od posvojitelja moraju dvaput godišnje nadležnom centru za socijalnu skrb dostaviti izvješće. Odnosi se to na komunikaciju o djetetovom zdravstvenom stanju, emocionalnom stanju, napretku i slično, dakle, centar prati tu obitelj.

“Sve ostalo neka ih ne brine, oni imaju sva prava kao i roditelji, mogu brinuti o svim pravima i interesima djeteta, dakle odlučuju i o izboru škole, o zdravstvenoj zaštiti, brinu o psihičkom zdravlju djeteta”, napominje Pokrajac i naglašava da naš djed kao zakonski skrbnik zato može biti sasvim miran.

Djedu, kaže nadalje pravnica, od srca poručuje neka se ne opterećuje formom i neka unuku i dalje mirno pruža sve u čemu su ga roditelji zakinuli. “Možda se na papiru pravo bake i djeda može izjednačiti sa bilo kojim drugim zakonskim skrbnikom, ali se emocionalna spona ne može uspoređivati. Naposljetku, za dijete je prirodno i neprocjenjivo bitno imati topao, nježan i brižan obiteljski dom i ako mu to pruže i uspiju ga izvesti na pravi put, pružili su mu najveće bogatstvo, neka se time vode u životu.”