Svekrva iz Zagreba: ‘Snaha je ispod našeg društvenog nivoa, upropastit će mi sina’

Malo je toga proizvelo toliko puno reakcija naših čitatelja kao otvaranje prostora za osobne priče iz života svekrva i snaha. Svakodnevno nam se javljaju – manje snahe, a više svekrve – koje žele javno i anonimno podijeliti iskušenja na koja nailaze. Po prvi puta jedna nas je čitateljica suočila s klasnom nejednakošću u brakovima, a što je problem za koji smo mislili da u 21. stoljeću više ne postoji. Koliko njena argumentacija drži vodu, provjerite u ispovijesti koju s minimalnim redaktorskim preinakama prenosimo u cijelosti. Ujedno zahvaljujemo svima koji s nama dijele svoje životne priče.

Moj sin je dečko iz centra Zagreba. Trudili smo se dati mu najbolju moguću startnu poziciju u životu. Vodili smo ga vidjeti svijeta, imao je niz vanškolskih aktivnosti i edukacija, upoznao je mnoge važne ljude zarana u životu. Do završetka srednje škole govorio je četiri strana jezika. Na fakultetu je briljirao, studirao je jednim dijelom na prestižnom stranom sveučilištu. Profilirao se u mladog profesionalca koji već sada sjajno zarađuje.

U normalnim okolnostima, pred njim bi bila sjajna međunarodna karijera i tko zna gdje bi mu bio kraj da nije upoznao svoju suprugu koju je oženio nakon pola godine veze i s kojom živi u apartmanu koji smo mu mi kupili dok je još studirao. Problem je što oni jednostavno nisu odgojeni da vuku u istom smjeru. A kad supružnici ne vuku u istom smjeru, brak puca.

Malapropizam joj je srednje ime

Za moju snahu, jednostavan djevojčurak s periferije, životni cilj je imati djecu, šminkati se, izlaziti s prijateljicama na kave. Nikada ju nisam vidjela da čita neku knjigu ili da gleda neki kvalitetan film. Pokušala sam je voditi u kazalište, na koncerte i izložbe, ali to je za nju nerazumljivo i dosadno.

Hrani se i kuha vrlo primitivno, daleko lošije od onoga na što je moj sin navikao. To su domaća jela bez elaboriranosti i gastronomskog rafinmana, a ne libi se pokazati ni podrugljivost prema mojoj kuhinji. Sigurna sam da bi između krvavica s kiselim zeljem i poširanog lososa, odabrala prvo.

I što je najgore, ne može parirati u nikakvom razgovoru. Kada zastanem porazgovarati s nekim poznanicima ili prijateljima, ona jednostavno ne zna što bi rekla. I da budem iskrena, bolje je da šuti jer joj je malapropizam srednje ime.

Bira tajice za svečani obiteljski stol

Pokušala sam joj priskrbiti i neku profinjeniju garderobu, ali ona to jednostavno ne zna cijeniti ili ne zna nositi. Odijeva se jeftino i neprilično za status obitelji u koju se udala. Propadam u zemlju od srama kad pred mojim suprugom hoda u tajicama ili kad tako odjevena dolazi na obiteljska druženja. Osjećam da mi se prijatelji podsmjehuju zbog nje, a neki i likuju zato što su se njihova djeca primjerenije oženila.

Nemojte me krivo shvatiti, draga je to djevojka. Ali, pripremljena je za jednostavan život u kojem će joj glavno uzbuđenje biti cajkaško geliranje noktiju, dok je moj sin mladi zgodan muškarac školovan da bude sve što želi u svijetu profesionalaca, politike i biznisa. Sa svojim pedigreom i školovanjem mogao bi biti, ne samo premijer, već i predsjednik Europske komisije jednog dana. Da živimo u nekom drugom vremenu, on bi bio mladi grof, a ona bosonoga guščarica.

Jednog će dana shvatiti da je majka bila u pravu

Moj suprug ne želi ni na koji način intervenirati u trenutno stanje, a ni ja nisam u prilici, jer vjerujem da bih tako izgubila sina. Najradije bih je na par godina spakirala u neki švicarski internat da od nje naprave barem osrednje školovanu mladu ženu koja će na društvenim događanjima dostojno pratiti moga sina. Trebam li reći da sam ga ja morala pratiti na jedno službeno događanje u inozemstvo, jer naša snaha ne govori tečno niti jedan svjetski jezik.

Još uvijek je zaluđen s njom, no doći će taj dan kada će shvatiti da je pogriješio i da je mogao birati među najboljima. Kad se otrijezni od zaljubljenosti, znat će da mu je ona neperspektivna družica koja će ga samo sputavati svojim skromnim porijeklom, obrazovanjem i nedostatkom ambicije. Bojim se da će se to dogoditi prekasno kad već budu imali djecu i kad se više ne bude moglo puno toga učiniti. Kao majka strahujem da, nastavi li ovakav život, nikada neće ostvariti svoje potencijale i da će se pretvoriti u ogorčenog čovjeka koji će cijeli život žaliti zbog propuštenih prilika.

Sad razumijem svoje roditelje

Pomalo i razumijem zašto se u nekim kulturama preferiraju dogovorni brakovi unutar istog društvenog statusa. Da budem posve iskrena, i meni su moji roditelji govorili da se moram udati za nekoga svoga ili ranga višljeg od moga, ali u to vrijeme to nisam shvaćala i smatrala sam to izrazom njihove staromodnosti. Srećom dogodio mi se muškarac koji je bio sve ono što sam ja željela i sve ono što su moji roditelji zahtijevali. Danas ih potpunoma razumijem i znam da su napravili najbolje za mene.

Od vaših čitatelja očekujem osudu i nerazumijevanje jer svatko govori iz vlastitog iskustva i teško da oni mogu razumjeti o čemu govorim. Mislim da bajke ne postoje u stvarnom životu. Princ se može iskreno zaljubiti u svinjaricu, ali ni tada ljubav nije dovoljna. No možda ću nekim roditeljima pomoći spoznajom da nisu sami u činjenici da za svoga jedinca žele najbolje i najviše što mu život može pružiti. Za sada sve što mogu je čekati i nadati se sretnom ishodu ove situacije koja prijeti urušavanjem svega onoga oko čega smo se trudili cijeloga života.