Slučaj muškarca iz Beograda pokazao je da troškovi ostavinskog postupka mogu biti visoki, pa čak i premašiti sve što je ostalo iza pokojnika. Naime, P.V.-u je preminula majka, a iza nje nije ostala nijedna nekretnina ili imovina, već samo 3.000 dinara (26 eura) mirovine za preostale dane u mjesecu, do trenutka smrti.
P.V. je jednog dana dobio poziv da se javi javnom bilježniku radi ostavinske rasprave. Na raspravi je utvrđeno da majka nije imala nekretnina na svoje ime, već samo malo novca, što je sin smatrao da pripada ocu.
Nakon deset dana, P.V. je ponovno otišao kod javnog bilježnika gdje je dobio rješenje da mora platiti 8.820 dinara (75 eura): 3.600 dinara za sastavljanje umrlice, 3.600 dinara za provođenje ostavinskog postupka i 1.200 dinara za materijalne troškove. “Platio sam troškove, ali mislim da su besmisleni i da je ovakvom tarifom prekršeno osnovno pravno načelo da nitko ne bi trebao trpjeti štetu kod nasljeđivanja”, rekao je P.V. za Alo.
U Javnobilježničkoj komori su rekli da se ostavinski postupci vode za nepokretnu imovinu ostavitelja, a sud ne pokreće postupke za osobe koje imaju samo pokretnu imovinu, osim ako nasljednici podnesu zahtjev ostavinsku raspravu. Naime, Zakon o vanparničnom postupku propisuje da sud obustavlja raspravu “ako je umrli ostavio samo pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na nasljeđivanje ne traži da se provede rasprava”.
Kada nasljednik podnese zahtjev za pokretanje postupka, javni bilježnici su dužni primijeniti javnobilježničku tarifu kao povjerenici suda u postupku za raspravu ostavine, poruka je iz Komore.
P.V. ističe da nisu podnijeli zahtjev za održavanje ostavinske rasprave, te da nisu odustali od majčine mirovine u iznosu od 3.000 dinara samo zato što “se nisu snašli u trenutku tuge, i nije im palo na pamet takva opcija”. Dodaje da bi javni bilježnici trebali imati obvezu informirati stranke o toj mogućnosti i pravovremeno im predočiti troškove.
