‘Naša kći je postala kopija svoga supruga, veliki su materijalisti!’ Što učiniti?

Normalno je da se mladi ljudi nakon sklapanja braka i početka samostalnog života karakterno mijenjaju. Umjesto roditelja, sada na njih najveći utjecaj ima bračni partner, a i ciljevi su im zajednički. Promjene su to koje nerijetko zbunjuju njihove roditelje koji tvrde: „Naše dijete se promijenilo nagore, posve je nalik svom bračnom drugu, ne prepoznajemo ga.“ I zaista, ne mora svaka promjena biti dobra promjena.

Nakon što smo objavili priču majke koja se žali da je njena kći u potpunosti pod utjecajem supruga te da se otuđila, javila nam se čitateljica koja je iznijela svoju situaciju. Ona i suprug su umirovljenici, roditelji dviju kćeri.

Starija kći, kaže naša čitateljica, udala se odmah nakon završetka srednje škole za jednako mladog muškarca. “Ubrzo je postala majka. Nismo bili baš oduševljeni njenom ranom udajom, ali smo to prihvatili i nastojali smo im pomoći u svakom pogledu”, dodaje.

No, ova punica nije baš posve zadovoljan zetovim ponašanjem. “Budući da je on bio iz nešto skromnije obitelji, imala sam osjećaj da se osjećao manje važnim pa se ponašao arogantno prema nama. Što god smo učinili, on je omalovažavao. Sada su u braku 25 godina, imaju dvije djevojke – studentice koje mi obožavamo i pomažemo materijalno.”

“Naša kći je kroz to vrijeme postala kopija svog supruga, veliki su materijalisti. Imaju dobre poslove, stambeno su se sredili uz našu veliku pomoć. On je jako dobar suprug i otac, ali s nama nema baš lijep odnos, pa tako ni ona. Nismo im ništa loše učinili, naprotiv.”

“Nervira me taj njihov stav prema nama, ali i njegovoj bližoj rodbini. Kad se okupimo na nekim svečanostima, on svojim komentarima vrijeđa svoje roditelje i blisku rodbinu. Nas više ne, jer sam mu jednom prilikom rekla da nas ne mora voljeti, ali da očekujemo pristojnost i poštovanje budući smo, kao prvo, starije osobe, a kao drugo, roditelji njegove supruge. Kći se opet, kad joj nešto nije po volji, istresa prvenstveno na mene, majku, pa onda izvlači stvari od njenog rođenja koje smo po njenom mišljenju krivo učinili prema njoj”, govori čitateljica.

Što planira učiniti po tom pitanju? “Trpjet ćemo dok unuke ne završe svoje fakultete, a onda obaviti s njima jedan ozbiljan razgovor. Ukazat ćemo im na njihovo ponašanje i, ako treba, svak’ sebi”, kaže. A što biste vi učinili?