Povjerljivo
Lička snaha: ‘Svekrvi ne želim dati ni čašu vode. Jesam li loša osoba?’
‘Izašla sam van iz kuće, hodala dok su me noge mogle nositi prije nego što sam počela vrištati i plakati. Da sam tad ostala u kući, vjerujem da bih završila u zatvoru’, opisuje mučnu epizodu iz obiteljskog života naša čitateljica.
Je li odnos snahe i svekrve na većem iskušenju kada potječu iz različitih okruženja? Naša čitateljica misli da jest, a svoje mišljenje temelji na iskustvu preseljenja u prelijepu, ali mnogi će reći, i okrutnu Liku. Ljepota krajolika i netaknuta priroda, na žalost, ne zrcale se uvijek u obiteljskim odnosima.
“Imam, blago rečeno, svekrvu iz pakla. Naime, snaha sam u Lici u kojoj žene još uvijek često susreću predrasude i govori im se da moraju šutjeti i trpjeti, samo zato što su – žene. Došla sam iz grada, s fakultetskom diplomom, na selo među krave i ovce, u mjesto gdje ljudi gotovo da i nema, a mlađih uopće nema”, govori naša čitateljica koja za sebe kaže da radi o jutra do mraka.
“Životinje ne znaju za blagdane ni odmor, a ljeti je još gore jer krene košnja. To što muškarci ne cijene sve što uradim, pa i nekako razumijem, ali… Prošle godine smo se suprug i ja dogovarali oko svih obaveza i ono malo slobodnog vremena koje smo imali. Svekrva je, revoltirana našim planiranjem, upala u naš dio kuće jer je baš isplanirala da je moj suprug vozi k sestri. Ok, rekla sam, odložit ćemo svoje planove za drugi dan.”
Napad je, govori ova snaha, došao “s leđa” galamom i optužbama. “Vikala je da uvijek želim nekamo ići, da nikad nisam kod kuće… Šlag na torti bila je rečenica: ‘Od jalove krave imam više koristi nego od tebe, jalova kobilo!’ Vjerujte, nisam znala kako reagirati”, navodi.
“Moj suprug je stajao ukopan na mjestu. Da nije čuo na svoje uši, ne bi vjerovao da njegova majka to može izgovoriti. Izašla sam iz kuće, hodala dok su me noge mogle nositi prije nego što sam počela vrištati i plakati. Da sam tad ostala u kući, vjerujem da bih završila u zatvoru.”
Stanje se od tada, nije popravilo, kazuje naša čitateljica, iako se ova nemila epizoda dogodila prije dvije godine. “Ni dan danas ne komuniciram s njom. Njemu ne branim, jer mu je majka. Ali sam mu rekla da od mene ne očekuje da je u starosti gledam. Neka je pošalje u dom ili neka plati nekoga tko će to raditi, jer od mene više ne može dobiti ni posljednju čašu vode.”
“Jesam li baš toliko loša osoba? Ili je ona prenijela svoje frustracije na mene? Treba li šutjeti i trpjeti dok te svi gaze?”, pita naša čitateljica iz Like.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!