Muškarci najviše varaju u svojim sedamdesetima dok su žene najsklonije preljubima u šezdesetima, pokazalo je istraživanje o kojem smo nedavno pisali. I dok znanstvenici još trebaju odgonetnuti zašto je tomu tako, uvid u sam problem dalo je pismo čitateljice koja je od Annalise Barbieri, kolumnistice The Guardiana, zatražila pomoć.
“U svojim sam ranim šezdesetima i dugo sam u braku. Nismo idealan par, ali smo stigli do ovog stadija. Situacija ponekad postane napeta, ali uvijek izbjegavamo reći što ono stvarno osjećamo. Naš intimni život nikada nije bio senzacionalan, a sada više ne postoji. Ne radimo puno toga zajedno, ali guramo dalje i bavimo se svojim različitim interesima. Imamo odraslu djecu.”
“Problem je u tome što sam se zaljubila u drugog muškarca. Svidjeli smo se jedno drugome od samog početka. On je inteligentan, miran, nježan i samouvjeren, sa osvježavajućim nedostatkom ega. Samohrani je roditelj (ne znam povijest), čini se da nije materijalno situiran jer radi puno prekovremenih sati. Ono što je najvažnije – puno je mlađi od mene”, piše čitateljica uz navode kako je njihova komunikacija uvijek javna i ograničena, ali da u takvim prilikama uvijek osjeća uzbuđenje.
Stanje visoke napetosti
“Ti leptirići postaju sve izraženiji. Ponekad popijemo piće, ali uvijek u društvu. Voljela bih provesti više vremena s njim i bolje ga upoznati, ali to nije moguće. Probudio je u meni želje koje sam mislila da nisu primjerene mojim godinama. Iz njegovih pogleda iščitavam naklonost i mislim da ova priča nije jednostrana. Između nas dvoje postoji vrlo velika erotska napetost, ali on nije napravio nikakav potez. I sumnjam da će ga napraviti u trenutnim okolnostima”, navodi.
Autorica pisma nije se nekoliko tjedana vidjela sa svojom tajnom ljubavi pa je čak i povjerovala kako je tu knjigu zatvorila. Ipak, već prvi idući susret demantirao ju je, a njeni su se osjećaji dodatno razbuktali. Kako sama kaže, na rubu je pucanja, a čežnja za mlađim muškarcem je neizdrživa.
“Ako mu kažem kako se osjećam, mogao bi napustiti grupu u kojoj se nalazimo i možda ga više nikada ne bih vidjela. Ali, ako kaže da i on osjeća isto, željela bih biti s njim. No to bi moglo povrijediti moga muža, a ja bih osjećala veliki teret krivice. Trebam li mu reći? Jesam li stara budala? Znam da bi moje srce moglo biti slomljeno. Trebala bih učiniti što je najbolje za mene, no nemam s kim razgovarati o svom problemu”, zaključuje čitateljica.
‘Iznenadili biste se’
U svom odgovoru, Barbieri kaže: “Šteta je što mislite da ne možete razgovarati s nikim jer biste mogli otkriti da niste jedini među svojim prijateljima koji se tako osjećaju. Iznenadili biste se. No mislim da ste ispravno oprezni, jer iako je razgovor dobar, treba ga voditi s nekim kome u potpunosti vjerujete. Inače se možete učiniti ranjivom.”
Dakako, Barbieri joj je predložila seansu-dvije s profesionalnim terapeutom, tek kako bi razbistrila misli i izbjegla pogreške koje može počiniti u stanju erotskog rastrojstva. “Zvučite razumno i to nije loše. Pitam se kako biste se osjećali kada bi vaš suprug meni napisao takvo pismo? Olakšano ili izdano? Chris Mills, psihoterapeut koji se specijalizirao za parove i obiteljsku medijaciju, kaže da je količina uzbuđenja zbog novog muškarca izravno u korelaciji s onim što nedostaje u vašem braku.”
“Sagorijevate sve stvari koje niste mogli imati u braku. Ali to može dovesti do nerealnih fantazija. Ne zamišljate obavljanje svakodnevnih stvari, poput obavljanja kupovine, s tim čovjekom. Zanima vas samo strast. Fantazije same po sebi nisu loše, a mnogi ljudi ih imaju. Pitam se jeste li se ikada osjećali ovako ili su ovi osjećaji novi za vas; ili nikad niste osjetili tako snažnu privlačnost prema muškarcu? Problem s fantazijama nastaje kad preuzmu kontrolu, a stvarni život izgleda nepodnošljivo dosadan kao rezultat toga”, piše Barbieri.
Užitak ili opsesija?
“Kao što Mills objašnjava, fantazije bi trebale biti zabavne. Ako nas počnu proganjati, znamo da imamo problem. Ne prestajemo primjećivati druge ljude kad se vjenčamo. Ali hoćemo li (samo) uživati u fantazijama ili će postati izvor boli i opsesije, ovisi o onome što dobivamo – ili ne dobivamo – iz svoje veze.”
“Postoji šansa da se vi i vaš suprug ponovno povežete. Trenutno se čini da nijedno od vas ne zna kako komunicirati. I postoji opasnost da, ako ne možete komunicirati, taj nedostatak prenesete u drugu vezu.”
“Ovaj mladi čovjek može biti vaš idući suprug. Možda i on ima fantazije o vama. Možda ih želi ostvariti, a možda ne. Mogli biste biti hrabri i pitati ga. Ali onda, možda bi fantazija postala prevelika. Što vam se čini manje bolno: ništa ne raditi ili nešto reći? Zanimljivo, niste rekli što biste zapravo željeli da se dogodi. Vaš se brak polako ugasio, a vi ste se mogli pretvarati da nije tako. Sada vas je vaš prijatelj podsjetio tko ste i što ste sposobni učiniti. Treba pažljivo razmisliti može li se “nova vi” vratiti u vaš stari život”, zaključuje kolumnistica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
