Mozaik

Ne volite jednako svu unučad? To je normalno, ali malo tko će priznati

Favoriziranje je jedan od posljednjih tabua i može izazvati puno krivnje pa je važno reći da je osjećaj veće povezanosti s određenim djetetom prilično uobičajen i ne mora biti štetan.

Objavljeno

|

Vole li djedovi i bake podjednako svu unučad? Uglas će svi odgovoriti pozitivno, no malo tko će u svome odgovoru biti iskren i promišljen. Prema anketi koju je proveo portal Gransnet, sasma je sigurno da velik dio baka i djedova ipak jednog unuka ili unučicu vole najviše. Koliko to utječe na, recimo, sastavljanje oporuke – još uvijek nije poznato.

Čak 42 posto od 2.000 sudionika priznalo je da ima najdražeg unuka. Ova će informacija ražestiti mnogu baku ili djeda, no takva reakcija je besmislena ako znamo da i roditelji priznaju kako im je jedno dijete najdraže. U drugoj anketi koju je proveo portal Mumsnet, čak je svaki četvrti roditelj priznao da ima omiljeno dijete. Da budemo precizni, 23 posto ispitanih roditelja.

“Imala sam omiljeno unuče, ali to držim za sebe. Imala sam i omiljeno dijete među moja tri sina, iako sam svakome od njih govorila da ga najviše volim. Djeca su različite osobe kroz svoje odrastanje. Posve se razlikuju s tri godine i kad, recimo, krenu u školu. Možete ih voljeti različito kako odrastaju. Danas omiljenog unuka volim zato jer je odgovoran, brižan i dobar čovjek, dok mi unuk kojeg sam favorizirala dok su bili mali – danas nije srcu najbliži. No, uvijek sam pazila da oni jednako osjete bakinu ljubav. Sada, kada su odrasli, manje pazim na to“, kazala nam je iskreno sugovornica čiji identitet nećemo objaviti.

Što se tiče toga što djedovi i bake favoriziraju kod unuka, rezultati Gransnetovog ispitivanja pokazuju različite razloge. Možda osjećaju dublju povezanost s prvorođenim unukom ili su skloniji nekom tko je nježniji od drugih. Od onih koji imaju omiljeno unuče, čak 58 posto djedova i baka priznalo je da ga vole više – jer ih nasmijava.

“Favoriziranje je jedan od posljednjih tabua i može izazvati puno krivnje pa je važno reći da je osjećaj veće povezanosti s određenim djetetom prilično uobičajen i ne mora biti štetan”, kaže osnivačica Gransneta Justine Roberts. “S druge strane, toksično favoriziranje, gdje se braća i sestre svjesno tretiraju nepravedno na dugi rok, sasvim je druga stvar”, kaže Roberts. Djeca se, dodaje, vole na različite načine i važno je samo – voljeti ih u potpunosti.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version