Hrvatska i Kosovo imaju nacionalnu mirovinu, što čeka Srbija?

Hrvatska, Makedonija i Kosovo, građanima koji nisu prikupili dovoljno staža isplaćuju takozvanu nacionalnu mirovinu. U Hrvatskoj oni koji nemaju ni 15 godina staža, a zadovoljavaju prihodovni cenzus, mogu računati na oko 120 eura mjesečne naknade. No što je sa Srbijom koja već dva desetljeća govori o takozvanoj socijalnoj mirovini?

Prema srbijanskoj Nacionalnoj strategiji o starenju, javlja Kurir, svi koji nemaju dovoljno staža zabilježenog u radnoj knjižici ili nisu ispunili druge zakonom propisane uvjete trebali bi biti kandidati za socijalnu mirovinu. Nažalost, to se još nije dogodilo, unatoč tome što ovaj dokument datira još iz 2007. godine.

Prof. dr. Danilo Šuković, javlja Kurir, smatra da s obzirom na široko rasprostranjeno siromaštvo u Srbiji, posebno među starijom populacijom, uvođenje socijalnih mirovina predstavlja imperativ koji bi trebalo što prije ostvariti. Veliki broj siromašnih osoba je materijalno neosiguran, kako zbog niskih primanja, tako i zbog činjenice da mnogi od njih nisu obuhvaćeni odgovarajućom socijalnom zaštitom, što posebno vrijedi za osobe starije od 65 godina.

Profesor ističe da je globalno više od 100 zemalja već uvelo ovaj oblik davanja za najstarije stanovništvo, uključujući Sjedinjene Američke Države, Švedsku i mnoge druge zemlje. Procjenjuje se da su ove mjere doprinijele smanjenju siromaštva i poboljšanju socijalne kohezije. Stoga, u Srbiji bi trebalo proučiti iskustva drugih zemalja i odabrati model koji odgovara lokalnim uvjetima, uzimajući u obzir specifičnosti zemlje, kako bi se uspostavilo efikasno rješenje.

Nada Satarić iz Udruge “Snaga prijateljstva-Amiti” kaže da se o socijalnim mirovinama, kao mehanizmu za učinkovitiju borbu protiv siromaštva, u Srbiji priča punih 20 godina, od vremena izrade Strategije za smanjenje siromaštva.

“Iako je rok za osiguravanje uvjeta za uvođenje prava na posebnu vrstu socijalne mirovine bio 2007. godina, do danas su postignuti samo relaksiraniji uvjeti za ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć za osobe nesposobne za rad, uključujući i starije od 65 godina. Imovinski cenzus je podignut sa pola na hektar zemlje, a iznos novčane pomoći je povećan za 20 posto u odnosu na onu koju primaju radno sposobni građani”, kaže Satarić.

Danas, objašnjava, Fiskalni savjet radi analizu mogućnosti za proširenje sustava novčane socijalne pomoći, razmišljajući prvenstveno o onima koji su radili, ali nisu dovoljan broj godina da bi stekli pravo na mirovinu.

“Mislim da je to također dobar korak naprijed, jer nije mali broj ljudi koji su bili zaposleni, ali kraće od 15 godina, što je minimum za ostvarivanje prava na mirovinu, ili su bili zaposleni i duže, ali im poslodavci nisu uplaćivali doprinose za mirovinsko osiguranje, a danas žive u velikom siromaštvu. Za njih bi socijalna mirovina bila odlično rješenje. Naravno, treba misliti i o velikom broju starijih žena iz ruralnih sredina koje su radile kao pomažući članovi domaćinstva, a danas žive u siromaštvu, bez podrške članova obitelji, bilo da je nemaju ili ni oni ne mogu pomoći”, zaključuje Satarić.