Dolina rijeke Ahr je prije godinu i pol bila teško pogođena bujicom i poplavom. Novac za obnovu je tu, ali još uvijek se posvuda vide ruševine. Jer ništa ne ide bez birokracije i papira, a mnogi za to više nemaju snage.
Snimke bujice i poplave u dolini rijeke Ahr pretprošlog ljeta su obišle čitav svijet. Odmah potom su na lice mjesta došli i političari i redom obećavali pomoć “bez mnogo komplikacija”. Pomoć je doista odobrena – oko 15 milijardi eura, ali jedva 5 posto tog novca je doista i potrošeno, piše Deutsche Welle.
To se i danas vidi u pogođenom području: posvuda ruševine, srušeni mostovi i uništene ceste. Neke kuće su još uvijek pune mulja. No mnogi stanovnici nemaju snage upustiti se u obnovu – odnosno prvenstveno u iscrpljujuću birokratsku bitku da bi od države dobili naknadu barem za dio troškova.
Dobar primjer je gospođa Rita Nelles koju su posjetili novinari emisije Report Mainz javne televizijske postaje ARD. Njoj pripadaju dvije kuće u mjestu Dernau nedaleko od rijeke. Sve je bilo poplavljeno i sa suprugom je neko vrijeme bila beskućnica. Sad žive par ulica dalje i još uvijek imaju samo ono što su dobili od donacija.
Za obnovu nemaju ni snage ni novaca: “Moj muž i ja ne spavamo niti jednu noć. Njemu su 82 godine, oboje smo bili bolesni, a i mojem sinu je sve to jednostavno previše.”
Žive od vrlo skromne mirovine – mislili su da će živjeti od iznajmljivanja kuća koje su uništene. Nisu bili osigurani, a čitava prva rata pomoći od države je potrošena samo na čišćenje i odvoz uništenog. Sad za svaki obavljeni rad moraju priložiti račun majstora, ali najprije sve moraju sami platiti. A taj novac jednostavno nemaju.
Goleme muke gradonačelnika
Slična je situacija mnogih stanovnika u dolini rijeke Ahr. Poplava je uništila oko 9.000 kuća i veliki dio infrastrukture. Mnogo toga još nije obnovljeno iako je kancelar Olaf Scholz obećao “brzu i nebirokratsku pomoć”, predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier im je obećao kako ih se “neće zaboraviti”, a brzu i primjerenu pomoć je obećala i predsjednica vlade savezne pokrajine Malu Dreyer. Ali zašto je onda jedva dvadesetina od obećanih 15 milijardi doista potrošena – iako novinarima ARD-a iz vlade pokrajine Porajnje-Falačka tvrde kako je odobreno “nekih 90 posto” prispjelih zahtjeva?
Za odgovor je dovoljno čuti što kaže Udo Adriany, gradonačelnik mjestašca Müsch. On je i sam građevinski poduzetnik, a u tako malenom mjestu je položaj gradonačelnika u stvari samo počasna dužnost. No on sad kaže kako je biti gradonačelnik posao koji mora raditi dan i noć, sedam dana u tjednu, jer je zadužen za uklanjanje štete u iznosu od nekih 12 milijuna eura. Napisao je već na desetke zahtjeva za pomoć, za dječja igrališta, mostove i ceste, sve do obnove nadstrešnice autobusne postaje. Ali ova birokracija ga već vodi do ludila: “Najveći problem je što za svaki pojedini posao morate raditi poseban zahtjev. A taj zahtjev mora sadržavati stručnu procjenu ovlaštenog inženjerskog ureda, pregled troškova i mnogo papira i planova.”
“Nemoj slučajno nešto napisati krivo!”
Na primjer dječje igralište: ono je tamo uvijek bilo i tu se želi samo popraviti što je uništeno. Ali ne, to nije tako jednostavno. Kaže da uvijek samo čuje što se ne može. “To je čista frustracija. Svi želimo naše mjesto što prije obnoviti kao što je bilo, ali je sve golema muka.”
Isto govori i Helmut Lussi, gradonačelnik nedalekog mjestašca Schuld. “Čitava situacija je takva da kao mali gradonačelnik uopće nisi dorastao problemima. Tu je toliko mnoštvo pravnih pitanja, a ako na samo jedno pošalješ krivi odgovor, onda se na tebe obruši lavina i pitaju te što si to napravio.”
I njihov kolega Jürgen Schwarzmann, gradonačelnik Hönningena, samo može potvrditi: novac je tu, ali ga se ne može dobiti. “Trebamo nekakvu posebnu uredbu o području pogođenom katastrofom”, kaže on i dodaje da su nužne i olakšice u postupku, inače sve nikad neće biti obnovljeno. Osim toga, ističe, i nadležne službe su pretrpane poslom.
Ministar unutarnjih poslova pokrajine Porajnje-Falačka Michael Ebling može razumjeti nezadovoljstvo i nestrpljivost pogođenih. No potpuno bez papirologije ne ide, kaže. I objašnjava da je bilo mnogo primjera u takvim situacijama kada je novac najprije otišao prevarantima, a ne pogođenima. Pravila mora biti, ali ona trebaju biti jednostavna, kaže Ebling ali dodaje da se mora ubrzati postupke “kako bi se vidljivo potakla obnova.”
I njemačka vlada je svjesna problema: Ministarstvo graditeljstva predlaže brzi postupak u određenim područjima u slučajevima katastrofe. Prijedlog tog zakona bi se trebao naći pred zastupnicima Bundestaga već koncem travnja. Hoće li tako obnova doline rijeke Ahr biti brža? Gradonačelnici s kojima smo razgovarali su nepovjerljivi: čuli su baš svašta, ali uvijek na koncu ostaju sami sa svojom nevoljom.
