Mozaik

I pogrebnici kraljice Elizabete II. žele kompostirati ljudska tijela

Pogrebnici kraljice Elizabete II pozvali su zakonodavce da dopuste novu pogrebnu praksu kompostiranja ljudskih ostataka koja predstavlja ekološki prihvatljivu alternativu tradicionalnim ukopima.

Objavljeno

|

Iz škotske pogrebne tvrtke William Purves poručuju da bi ožalošćenim obiteljima trebalo ponuditi mogućnost kompostiranja posmrtnih ostataka njihovih najmilijih, poznato kao teramacija, kao alternativu ukopu i kremiranju. Ova tvrtka je postala poznata globalnoj javnosti nakon što je u rujnu organizirala i provela prijevoz lijesa Elizabete II od Balmorala u Aberdeenshireu do Edinburgha.

Podsjetimo, hrvatska konceptualna umjetnica Vlasta Delimar najavila je da bi mogla postati prva Hrvatica čije će tijelo biti kompostirano, nakon čega će tako nastali kompost biti razbacan po obiteljskom imanju. Tijekom teramacije pogrebnici stavljaju ostatke tijela u višekratno upotrebljivu čeličnu kapsulu koja je obložena materijalima kao što su drvena sječka, piljevina i slama, sve kako bi se ubrzalo raspadanje trupla.

U roku od 60 dana tijelo se u tako povoljnim uvjetima razgradi u kompost čija količina može napuniti dvoje tačke, a sama se hranjiva materija može koristiti za sadnju bilja ili prihranu vrta. Prilikom tradicionalnih ukopa tijelo se razgrađuje i do 12 godina.

Osim kompostiranja, ovo pogrebno poduzeće želi u ponudu uvrstiti i takozvanu resomaciju ili “vodeno kremiranje”. Ovaj proces tijelo smješta u biorazgradivi lijes, a potom sve zajedno u takozvani vodeni kremator. U njemu se tijelo pomoću lužine i vode razgradi za četiri sata.

Andrew Purves, direktor tvrtke, rekao je za The Times: “Ljudsko kompostiranje je slično ukopu, ali je proces ubrzan, tako da je potrebno samo između četiri do šest tjedana da se tijelo razgradi. Oba ova procesa daleko su ekološki prihvatljivija od opcija koje sada imamo. Tradicionalne kremacije podrazumijevaju ekstremno visoke temperature u trajanju dva do tri sata. Resomacija ne uključuje istu količinu energije, dok je kod tradicionalnog ukopa problem što nam ponestaje mjesta. Javnost bi, zato što ne zna ništa o tim novim pogrebnim praksama, mogla biti šokirana i to nas brine.”

Exit mobile version