Hrvatska snaha se požalila na svekrvu: Krade hranu iz kuće i nosi ljubavniku! Što učiniti?

“Uopće ne znam kako početi. 12 godina smo u braku. Živimo sa svekrvom. Mi smo na katu i u potkrovlju, a svekrva ima sto kvadrata prizemlja. Svekar je umro kad je moj suprug imao 15 godina. Njegov brat je napravio kuću u istom dvorištu.” Početak je to ispovijedi hrvatske snahe koja je svoje potresno svjedočanstvo podijela na najvećem hrvatskom forumu. Cijelu priču, uz neznatne korekcije, pročitajte u nastavku.

Kad sam doselila kod njih, kuća je bila u raspadnom stanju i bio je dogovor da ćemo mi sve renovirati za svekrvin dio. Šogor je u zamjenu za svoju četvrtinu dobio gradilište i vinograd. Kuću je počeo graditi puno prije nego sam ja upoznala svojega muža i već onda je potpisan taj ugovor.

Problem je nastao već u startu jer se šogor nije složio sa tim da mi radimo potkrovlje, jer je koristio struju preko nas koju smo mi plaćali. Mi nismo odustali od toga i morao si je staviti novi priključak jer je brojilo išlo van. Trebalo je staviti brojilo na nulu što smo mi na kraju platili. Šogorica je svaku večer dolazila kod svekrve i konstantno su pričale ružno o meni, lagale i spletkarile. Za to vrijem smo im mi plaćali vodu i plin.

Suprug im je ovu godinu zabranio koristiti našu vodu i plin. Morali su si platiti svoje priključke. Kad smo nakon šest godina završili sve radove po kući i dvorištu, svekrva se počela družiti više sa nama, drugi sin i snaha više joj nisu ništa valjali. U neke detalje što su nam sve radili i govorili nema smisla više ni ulaziti niti ih prepričavati. Ovih par godina koliko nije išla kod drugog sina, dobro smo klapali. Sve u svemu je bilo podnošljivo.

Pronašla je ljubavnika, darovao joj je automobil

Problem je opet nastao kad si je svekrva lani našla prijatelja kod kojeg je bila po cijele dane. Tražila je od moga supruga novac za produžetak vozačke na što je ovaj poludio jer 12 godina ne plaća ništa i stalno se ruši po kući i dvorištu od bolesti. Svoje hirove si neka plaća sama.

Gospođa je nakon toga otišla kod tog drugog sina i snahe. Mene je okrivila za sve, da sam ja glupa, škrta, lakoma, da sam supruga okrenula protiv njih . Nisam se svađala niti sam bila protiv njene veze. Djecu su počele uvlačiti u tu predstavu.

Potom je od prijatelja dobila automobil. Suprug kaže da se to njemu gadi jer već 30 godina ima svakakve muževe. I sad je opet krenula po starom sa 73 godine. Počela je doma uzimati špeceraj i meso kako bi ih nosila kod novog prijatelja. Pekla mu je kolače, štrudle. Moj suprug joj je rekao da bi si sama trebala kupovati stvari za tog čovjeka, jer da on ne može sve to naplaćati. Rekla je da neka se on j*** sa svojim mesom i sa svim pa joj je moj suprug zaključao špeceraj i meso. Kod susjeda je rekla da će ona živjeti svoj život. Kad su je pitali kako misli živjeti svoj život i održavati auto sa mirovinom, samo se smijala.

U priču je uključila odvjetnika, traži uzdržavanje

Nakon što joj je moj suprug zaključao prostoriju sa špecerajem i škrinjom koja nije u sklopu kuće, otišla je kod odvjetnika i poslala dopis da ju sin, moj suprug, zlostavlja, da joj mora dati ključ i financirati je. Ne mora, jer je potpisan samo ugovor o služnosti i kune nije nikad dala za ništa. Dobila je odgovor da si odvoji sve režije i da prestane s vrijeđanjem i maltretiranjem naše obitelji. Postoje poruke u kojima mene i supruga vrijeđa. Postoje ugovori o služnosti, postoji dokument kojim se brat odriče svojega djela u muževu korist za gradilište i vinograd.

Jako ružno opet pričaju o nama, govore da je njima ukradena ta kuća, da oni nemaju pojma o tim ugovorima. Režije nije odvojila, smeće ne odvaja, stalno su mi crvi u kanti, oko kante. Nikad ju ne stavi van kad idu smetlari. Namjerno nas maltretira. Više nemam snage ni živaca. Nije nastavila više sa tužbom. Doma dolazi na spavanje i ujutro kad pokupi što taj dan treba – ode kod njega.

Ako koja latica od moga cvijeća padne na pločnik za koji smatra da je njezin, baca te latice na moje stepenice. Kad sam na dvorištu, rugaju mi se i glasno smiju, psuju me.

Samo mi nemojte reći da smo trebali odmah otići jer to i sami znamo. Ne bismo potrošili ništa više od ovoga što smo uložili u kuću. Znam da smo i mi nekad bili krivi, da nismo stalno bili pristojni, ali nismo nikad nikome ništa ukrali. Toliko radimo da sve poplaćamo i sad se moramo osjećati kao zadnja smeća, moramo se opravdavati rodbini zbog njihovih laži, napisala je u svojoj intimnoj ispovijedi anonimna hrvatska snaha s pitanjima: “Zašto mi to radi? Što učiniti?”