Politička participacija je važna je u trećoj životnoj dobi, donosi osjećaj svrhe i sreće

Ako ćemo zamisliti našeg prosječnog čitatelja, ili komentatora na našoj stranici Facebooka, vrlo vjerojatno je riječ osobi koja je slabo uključena u organizacije civilnoga društva, stranački je neaktivna i politikom se bavi, uglavnom, komentirajući aktualne događaje na društvenim mrežama.

Naš prosječni komentator nije spreman politički se boriti za svoja prava te, uglavnom, očekuje da to bave njegovi politički predstavnici, možemo zaključiti nakon analize komentara. O plemenitijima nakanama “ostavljanja boljeg svijeta za buduće naraštaje”, općenito se ni ne govori u kontekstu političkog angažmana u trećoj životnoj dobi. Vrhunac političkog angažmana prosječnog umirovljenika u Hrvatskoj, možemo reći i bez istraživanja, jest izlazak na izbore. I to ako pripada u skupinu onih koji izbore doživljavaju kao svoju građansku obavezu.

No, političko participiranje starijih osoba neki će autori uvrstiti u aktivnosti aktivnog starenja, uz obavezno definiranje polazičnih pojmova. Tako će se puko izlaženje na izbore i potpisivanje peticija okarakterizirati kao aktivnosti niskog osobnog angažmana, dok će se aktivnom starenju najviše primaknuti aktivnosti koje zahtijevaju vrijeme, sredstva, članstvo u stranci ili u nekom političkom pokretu. I prve i druge aktivnosti stvar su kulture i građanskog odgoja.

Postotak starijih osoba uključenih u takve aktivnosti uvelike varira ovisno o zemlji, specifičnom uzorku koji se analizira, alatima i političkoj situaciji pa je komparacija, zbog svega, poprilično otežana. Usprkos svemu, prelistali smo neka istraživanja koja pokazuju o čemu sve ovisi politička participacija starijih osoba u nekom društvu.

Obrazovaniji i financijski stabilniji su politički aktivniji

Tako je istraživanje nazvano “„”Čimbenici povezani s članstvom španjolskih starijih osoba u političkim organizacijama: uloga aktivnosti aktivnog starenja” (Rodrigo Serrat, Feliciano Villar i Montserrat Celdrán) pokazalo da stariji ljudi koji sudjeluju u politici imaju više obrazovanje i razinu prihoda od onih koji to ne čine.

Osim toga, stariji aktivisti više sudjeluju u drugim aktivnostima aktivnog starenja i imaju više asocijativnih veza, šire društvene mreže i višu razinu međuljudskog povjerenja od starijih osoba koje nisu uključene u političke aktivnosti. Nasuprot tome, gubitak (ili općenito neposjedovanje) osobnih resursa koji se smatraju potrebnima za sudjelovanje u takvim aktivnostima (zdravlje, prihodi, vrijeme i građanske vještine) stvara prepreku i političkom sudjelovanju starijih osoba i nastavku takvog sudjelovanja.

Političko sudjelovanje zbog dobrobiti budućih generacija

Sudjelovanje u političkim organizacijama također je povezano s čimbenicima osobnosti, kao što je generativnost. Naime, riječ je o konceptu kojega je skovao njemačko-američki psiholog i psihoanalitičar Erik Erikson kako bi opisao brigu odraslih za uspostavljanje i vođenje sljedeće generacije, koncept koji uključuje stvaranje i brigu o djeci, materijalnim produktima i idejama, koncept koji će nadživjeti pojedinca i koji doprinosi dobrobiti i održavanju kontinuiteta društva.

Stoga su Serrat, Villar, Warburton i Petriwskyj u svojem istraživanju nazvanom “Generativnost i političko sudjelovanje u starijoj dobi: istraživanje mješovite metode španjolskih starijih osoba uključenih u političke organizacije”  otkrili da su oni koji su sudjelovali u političkim organizacijama imali više ocjene od starijih osoba koje nisu sudjelovale u različitim aspektima generativnosti, kao što su generativna briga, generativni ciljevi i percipirani kulturni zahtjevi.

Postoje i neka istraživanja koja su tragala za motivima starijih ljudi za sudjelovanje u političkim aktivnostima. Takvi se motivi mogu klasificirati u dvije osnovne vrste: altruistički motivi (tj. usmjereni na poboljšanje nekog aspekta društva ili zajednice) i sebični motivi (tj. usmjereni na traženje neke vrste osobne koristi kroz političko sudjelovanje), kako su to u svojem istraživanju nazvanom “Motivacije starijih ljudi da se uključe u političke organizacije: dokazi iz katalonske studije” definirali već spomenuti Rodrigo Serrat i Feliciano Villar.

U pogledu altruizma, istraživanja su otkrilo da su motivacije poput ostavljanja pozitivnog nasljeđa budućim generacijama, ispravljanja nepravdi, promoviranja odgovornosti i građanskih dužnosti – ključni čimbenici za političku participaciju starijih osoba. Među motivima osobne koristi bili su društveno umrežavanje i izbjegavanje društvene isključenosti.

Je li političko participiranje važan dio aktivnog starenja?

Da, nekoliko je istraživanja potvrdno odgovorilo na ovo pitanje. Na primjer, Villar, Celdrán, Fabà i Serrat (Generativnost u starijoj životnoj dobi: profil ekstenzivnih i generativnih aktivnosti u reprezentativnoj grupi španjolskih starijih ljudi) usporedili su četiri aktivnosti aktivnog starenja (brigu o unucima, brigu o uzdržavanim rođacima, volontiranje i sudjelovanje u političkim pitanjima) i otkrili da stariji ljudi koji sudjeluju u politici imaju višu razinu osobnog zadovoljstva i manje briga vezanih uz starenje od onih koji nisu. Veće osobno zadovoljstvo uočeno je samo kod starijih osoba koje su se bavile volonterskim radom.

Isti su znanstvenici utvrdili i da stariji ljudi koji sudjeluju u političkim organizacijama imaju veći eudaimonski (koji se odnosi na osjećaj svrhe u životu), ali ne i hedonistički osjećaj blagostanja (koji se odnosi na pozitivne emocije ), od onih koji ne sudjeluju.